Prikaz prvog srpskog dokumentarnog trilera „Do viđenja!“ Ž. Petrovića

Priča o najbogatijoj Beograđanki svih vremena Ovo je bilo nešto sasvim osvežavajuće, nešto drugačije. Uzela sam knjigu koja je stajala na polici među onima koje bi valjalo pročitati. Udobno sam se zavalila u sofu, i umesto poslepodnevne dremke, koju ionako ne praktikujem, upustila sam se, predavajući se ovom posve uzbudljivom dokumentarnom trileru. Glavna junakinja je Draga Mitrićević, najbogatija Beograđanka svih vremena. Da, da, dobro ste čuli, Draga Mitrićević bila je najbogatija Beograđanka, kćerka Jovana Mitrićevića Dimitrijevića, višeg državnog službenika, bliskog dvoru, za kojom je pokrenuta istraga. Draga je nestala iz…

O filmu „Plavi somot“ („Blue velvet“) Dejvida Lična

… Plavi somot nije film za svakog. Neki ljudi su ga zaista shvatili. Drugi su smatrali da je odvratan i bolestan. Naravno, film jeste takav, ali ima dve strane. Morate da imate kontrast. Film treba da ima snagu. Moraju biti prisutne snage tame, tako da bude uzbudljiv i da može malo da vas uzdrma. Ako uzmaknete pred tim, onda tonete pravo u neko mlako đubre… Svaki put kada u nečemu ima malo te snage, neko će za to reći da je bolesno ili odvratno. Kada idete do ekstrema, često možete…

Prikaz filma „Unajmio sam plaćenog ubicu“ Akija Kaurismakija

Aki Kaurismaki predstavlja kultnu figuru modernog Finskog i evropskog filma, velikana autorskog filma trajno ukorenjenog unutar beskompromisnog sveta andergraunda. Njegov originalni stil, socijalna tematika, rokenrol energija obojena setom i retro nijansama( po snazi i beskompromisnosti uporediva samo sa još jednim osobenjakom i buntovnikom s razlogom – Džimom Džarmušom) ostaju svetionikom u tami moderne evropske kinematografije posustale u svoj nekadašnjoj avangardnoj ulozi unutar sveta filma. Jedno od njegovih najimpresivnijih ostvarenja(iz možda najoriginalnije i najkreativnije faze stvaralaštva, koja traje od početka osamdesetih godina 20. Veka) jeste film Unajmio sam plaćenog ubicu(1990.), koji…

Bašta neposlušnih: O filmu Mine Đukić

Ako se nešto sa sigurnošću može reći za debitantsko ostvarenje Mine Đukić, to je da predstavlja izuzetak od pravila. Uz retke izuzetke, srpski film poslednjih decenija obeležen je dvema  dominantnim strujama: prva je uvek živahna komercijalna akciono-sentimentalističko-komedijaška produkcija, dok druga, na ovaj ili onaj način, predstavlja tematiziranje srpske političke realnosti, u koju spada razračunavanje sa bolnom ratnom prošlošću i seciranje iskustva tranzicije. Neposlušni tako, u punom smislu svog naslova upućuju odlučno „Ne!” postojećim, već toliko puta viđenim, tematskim kompleksima. Poput biljke koja je, nekim čudom, uspela da izraste iz pukotina…

Film „Budala“ – verodostojna ekranizacija današnjeg ruskog društva

Režija: Jurij Bikov; Originalni naziv: Дурак 2014. godine svet je obogaćen novim ruskim klasikom, ali ovaj put u vidu filma čija radnja izgleda kao da je izašla iz romana Fjodora Dostojevskog.  Počevši od imena i glavnog junaka, ovaj film najviše sličnosti deli sa delom ,,Idiot’’, gde glavni junak pokušava da bude idealno ljudsko biće nasuprot svim okolnim faktorima koji rade sve osim u njegovu korist.  Radnja prati Dimu Nikitina (Artem Bistrov), poštenog vodoinstalatera koji živi veoma oskudno, u malom stanu, sa roditeljima, ženom i sinom, štedi svaku rublju ne bi…

Recenzija filma „Piknik na Henging Roku“ (1975)

Kultni film reditelja Pitera Vira – Picnic at Hanging rock( 1975), proglašen je najboljim australijskim filmom sedamdesetih godina dvadesetog veka. Autor brojnih  klasika poput sledećih filmova : Galipolje, Svedok, Društvo mrtvih pesnika, Zelena karta, Trumanov šou…, australijski filmski umetnik Piter Vir, proistekao iz novog talasa australijskog filma sedamdesetih godina 20. veka, postao je svetski poznat i priznat reditelj koji je svojim jedinstvenim, originalnim umetničkim ostvarenjima slikao pobunjene ljude, neuklopljene u vlastitu sredinu, kao i odnos čoveka i modernih tehnologija…      Ranu, australijsku fazu rada velikana filmskog stvaralaštva obeležili su nezavisni, eksperimentalni…

„Let iznad kukavičjeg gnezda“: Ludnica kao metafora modernog društva

… Da li su pravi ludaci u ludnicama ili van njih?     Nastao iz pera američkog pisca, bitnika i buntovnika Kena Kizija( Ken Kesey), čoveka koji je i sam imao čast da upozna psihijatrijsku ustanovu iznutra, kaznionu za nepodobne i neprilagođene otpadnike od sistema i društva u burnom previranju šezdesetih godina 20.-og veka, roman ’’Let iznad kukavičjeg gnezda”(1962.) iskrena je ispovest čoveka-osuđenika koji je proveo neko vreme na popravci i prilagođavanju unutar psihijatrijske ustanove. Ken Kesey rođen je 17. septembra 1935. godine u La Junti, Colorado. Pohađao je Univerzitet Stanford. Tokom…

Serija „Gomora“ – daleko od holivudske percepcije podzemlja

Američko filmsko tržište je poznato po svom pristrasnom stavu prema filmovima i serijama njihove produkcije, međutim poslednjih godina interesovanje za evropskim ostvarenjima je stalno u iznenađujućem porastu. Nakon sijaseta engleskih, španskih i skandinavskih, na red je došla jedna italijanska serija koja je momentalno ’’navukla’’,šokirala i oduševila svoje gledaoce. 2008.godine filmski svet je upoznat sa filmom ’’Gomora’’ koji je urađen prema romanu istog imena Roberta Savijana koji je napisan 2006.godine. U romanu obrađuje način života pripadnike Kamore. Kamora je kriminalna organizacija nastala u Napulju u 18.veku i do danas nije prestala…

Film „21 gram“: Da li je 21 gram težina života ili čovekove duše?

A.G. Inarritu: 21 gram (2003.)    U tandemu sa znamenitim meksičkim piscem i scenaristom Arijagom Giljermom, kultni meksički reditelj Alehandro Gonzales Injaritu stvara još jedno remek delo (drugi deo tzv. trilogije smrti), film 21 gram , predstavljen na Venecijanskom festivalu.  Nakon što je snimio debitantski film – Pasji život (2000.), proglašen od strane kritičara prvim filmskim remek-delom 21. veka, Alehandro Gonzales Injaritu, filmski reditelj prepoznatljivog stila i angažovane, duboko humane i socijalne tematike (sa žestokim i beskompromisnim osvrtom na moderni svet nehumanosti, bezosećajnosti, dvostrukog morala i bezdušnosti), upustio se u snimanje…

Recenzija knjige „Otkad si otišla“ Darije Binjardi

                                     OD NESHVATANJA KA NERAZUMEVANJU Knjiga Otkad si otišla  u izdanju Evro Book-a  italijanske novinarke i spisateljice Darije Binjardi govori o odnosima u braku, zamršenim osećanjima i razlogu zbog čega ranije ostvarene veze imaju manju mogućnost opstanka nego one u zrelijim godinama života. Binjardi u svom delu pripoveda o braku iz muškog ugla, zbog toga delo je posebno primamljivo ženama. Jednostavnim, razumljivim i efektnim rečenicama nemilosrdno baca istinu u lice o bolesti žene koju muž ne shvata, ali jasno vidi. Postoji tradicija da se srećne priče završavaju floskulom živeli su srećno…

Recenzija predstave „Tri lica ogledala“: Koji odraz je tvoj?

Hej, gledaoče, ustani, izjasni se! Kom pozorištu pripadaš – klasičnom ili savremenom? Ili možda biraš medije – film, radio, internet, kulturu na klik? Nema neopredeljenih i samo jedan izbor je pravi.  Tri lica ogledala, u režiji Gordane Lebović i produkciji Omen Teatra, jesu predstava koja zahteva od nas da zauzmemo stav. Pasivna pozicija posmatrača klasičnog teatra i gledaoca osamljenog pred ekranom se ukida; ovde je gledalac svojevoljni učesnik u eksperimentu koji ima cilj da ga promeni. Samim tim, katarza koju Tri lica ogledala nude nije posredovana kroz percepciju i poistovećivanje…