Serija „Gomora“ – daleko od holivudske percepcije podzemlja

Američko filmsko tržište je poznato po svom pristrasnom stavu prema filmovima i serijama njihove produkcije, međutim poslednjih godina interesovanje za evropskim ostvarenjima je stalno u iznenađujućem porastu. Nakon sijaseta engleskih, španskih i skandinavskih, na red je došla jedna italijanska serija koja je momentalno ’’navukla’’,šokirala i oduševila svoje gledaoce.

2008.godine filmski svet je upoznat sa filmom ’’Gomora’’ koji je urađen prema romanu istog imena Roberta Savijana koji je napisan 2006.godine. U romanu obrađuje način života pripadnike Kamore. Kamora je kriminalna organizacija nastala u Napulju u 18.veku i do danas nije prestala da se razvija, tako da je broj članova i broj klanova unutar organizacije nepoznat. Stvaranjem toliko frakcija  postalo je neizbežno da klanovi počnu međusobno da se sukobljavaju, da seju haos, smrt i zlo svuda oko sebe.Za razliku od sicilijanske mafije, hijerarhija u Kamori ne postoji, broj članova i broj klanova su nepoznati, moralni kodeks nije tu čak ni prividno, žene i deca ne moraju da budu izostavljeni. Iako posve konzervativni,  nije nemoguće videti ženu na vladajućoj poziciji.

Napulj je glavni grad južne istočne italijanske pokrajine Kampanja, koja je izuzetno siromašna, čak 95 % stanovništva živi pod uticajem kriminala. Ovo nam može pružiti širu slike nemaštine u tom delu Italije.

 Nakon izlaska filma, potražnja za knjigom je silovito skočila i dovelo autora u opasnost koja je rezultirala 24-časovnom policijskom pratnjom koja traje i dan danas.

2014. godine izašla je i prva sezona serije, pod istim imenom. Iako je dodatno ’’odšetala’’ od glavnog izvora, primljena je uglavnom dobro od strane gledalaca i kritičara, prodata više od 190 zemalja, postala je najgledanija italijanska serija.

Radnja serije prati živote fiktivne porodice Savastano i njenih saradnika i neprijatelja koji deluju u Sekondiljanu, području južnog Napulja. Tokom prve sezone nije najjasnije ko je protagonista, jer detaljno prati živote više likova. U ovoj seriji, za razliku od mnogih holivudskih serija i filmova čija je glavna tema italijanska mafija, ne postoje heroji, svaki lik je prikazan kao antiheroj, ljudski otpad ili moralna nula. Dakle ne postoji nikakav ’’šmek’’ koji odlikuje glavne nazovimo junake ove serije. Atmosfera je potpuno mračna, do mere neprijatnosti, ljudi su lišeni svih emocija, motivisiani isključivo novcem i voljom za moći. Baš zbog tog odsustva emocije neretko deluje kao da gledate dokumentarac, a uz dodatak dramatičnosti uspeva da napravi jedinstven spoj empatije i apatije koji se održava do samog kraja.

Don Pjetro je vođa porodice Savastano, grub, izričit, beskompromisan, opasan i odlučan, prikazan kao jako nemilosrdna osoba, koja ne mari ni za šta osim za svoju porodicu, nikada ne okleva, sve čini za dobrobit svoje kriminalne imperije. Njegov sin Đenaro Savastano je u početku oličenje razmaženog, bogataškog tatinog sina koji ubrzo i sam preraste u lidera. Odnos njih dvojice predstavlja profesionalno i emotivno nepremostiv jaz između dve generacije. Đenarova majka Ima predstavlja vernu ženu, predanu majku, a kako se kasnije ispostavlja i kvalitetnog vođu. Pjetrova desna ruka i Đenarov mentor, Ćiro Di Marcio je jedan od najznačajnih likova u ovoj priči, na početku prikazan kao veran sluga porodici za koju radi, ubrzo postaje željan nezavisnosti i vlasti i vrtoglavo menja razvoj svog karaktera iz epizode u epizodu. Njihov glavni suparnik na početku serije je Don Salvatore Konte, član suparničkog klana koji želi da preuzme monopol nad trgovinom narkoticima na teritoriji Sekondiljana. Njihov sukob kreće već od prve epizode, tad odmah postaje jasno na koji način se ovi pojedinci nose sa svojim problemima i kako ih rešavaju- isključivo nasilno.

Svi sukobi koji sleduju predstavljaju mašineriju koja nepogrešivo nastavlja da funkcioniše. Donovi, desne ruke, vojnici i bilo kakvi saradnici se konstanto menjaju, a eliminacija konkurencije umesto da smanji težnju omladine da se bave kriminalom, ona je nekad i povećava. Mladi su neizostavan deo ove mukotrpne svakodnevnice, sve od petogodišnjaka do punoletnih, počinju polako kao stražari, posmatraju okruženje sa vrhova zgrada ne bi li obavestili svoje nadređene u slučaju potencijalne opasnosti, ako se dobro pokažu, nastavljaju, unapređuju se, kreću sa ozbiljnijim poslovima –to je jedna jako tužna slika koja je odlično prikazana u seriji

Iskusni kriminalci su sasvim obični ljudi, normalno obučeni, ne govore nadmeno, ne koriste nikakav mafijaški sleng, nemaju brdo ljubavnica, prestiž je rezervisan za donove a i on je miljama iza stereotipnog američkog na pogleda na taj život.Moć kojom raspolažu se ogleda u nemoći policije, koja je u seriji skoro pa potpuno odsutna (izuzev nekoliko hapšenja i racija). Nikakav sukob sa policijom ne biva detaljno obrađen ni u jednoj epizodi. Akcenat je isključivo na borbi među klanovima ili među članovima unutar jednog klana.

Od prvog do poslednjeg trenutka, serija je strašno mračna, kompletnosurova, nedokučivo agresivna i često teška za gledanje. Svako neslaganje, svađa ili neposlušnost su propraćeni fizičkim obračunom ili smrću. Nezavisno od pozicije u organizaciji, svaki do jednog predstavlja najniži nivo ljudske svesti, potpunu moralnu, kulturnu i društvenu dekadenciju  prikazanu iz ugla običnog čoveka što gledaocima daje uvid u situaciju mogućnost da se identifikuju.

Produkcija ovog ostvarenja je na veoma zavidnom nivou, fantastičan scenario, briljantna gluma, izvanredan razvoj likova, sjajna muzika u izvedbi italijanskog sastava Mokadelic koja neprestano oduševljava, daju ovoj seriji poseban karakter.

Iako veoma suprotno od očekivane karakterizacije likova u vidu Majkla Korleonea, Tonija Montane, Voltera Vajta ili Tonija Soprana, ova italijanska krimi-drama uspeva da zadrži svoj krajnje sirovi duh i ne prestaje da traži pažnju od gledalaca.

Autor: Nikola Cvetić

Related posts