Njegoševa „Noć skuplja vijeka“ i njena tri paradoksa

Poznato je da su mnogi rukopisi vladike i pesnika Petra II Petrovića Njegoša netragom nestali još za njegova života, a i za dela koja je pesnik stigao da odštampa, sačuvan je srazmerno mali deo rukopisa. Izvestan broj njih ipak je docnije pronađen, ali mnogi tek decenijama nakon vladičine smrti, i to uglavnom u tuđim arhivama i daleko od Njegoševog doma i prestola. Tako je dokument poznat pod nazivom Njegoševa bilježnica postao dostupan javnosti tek sto pet godina nakon pesnikove smrti, a sa njim je prvi put obelodanjen i Njegošev rukopis…

Prikaz romana „Estoril“: Probrani među prognanima

Bilo jednom – da parafraziramo Miloša Crnjanskog – jedno mesto, na krajnjem zapadu evropskog kontinenta, u kome je, tokom najmanje šest godina, bilo poželjnije boraviti nego u Parizu, Londonu ili Beču. Portugalsko mondensko letovalište Estoril, sa svojim kazinom i hotelom Palasio, bilo je, već od početka Drugog svetskog rata, utočište bivšim krunisanim i nekrunisanim državnicima, dvostrukim tajnim agentima, diplomatama nestalih zemalja, piscima koji odlaze u avijatičare, šahistima koji se kriju kao emigranti, pripadnicima prokuženih nacija i vera, ali i onima koji su ih prokužili i gonili. Politički položaj portugalske države…

Središnja pustinja i zvuk njene tišine

Može li se usred ničega pronaći nešto, i to baš ono za čime smo tragali? Zašto da ne može, jer ako se smisao može pronaći u ogromnoj pustinji zvanoj život i sastavljenoj od manjih pustinja i povremenih fatamorgana, onda ni pustinjski snovi ne moraju biti tako pusti kako se na prvi pogled čine. A šta se to – osim ničega – može pronaći u pustinji (ili pustinjama), pokušao je da odgonetne pisac Miomir Petrović, pa ako već svako u pustinji ima sopstveno priviđenje, on je svoje pretočio u knjigu Središnja…

Da nije stvarno, bilo bi samo ironično: Zbirka „Kovid 19+“ Marka Vidojkovića

Kad bi se u satiričnoj priči zanemario ironičan ton, čitaoci bi mogli pomisliti da pred sobom više nemaju delo koje je plod piščeve bujne mašte, nego tekst koji verodostojno preslikava događaje iz neposredne svakodnevice. Takvog utiska ne bi bile lišene ni one satirične priče u kojima su likovi i događaji toliko groteskni da idu u domen fantastike, a čak se i one priče gde su dominantni apokaliptični distopijski motivi lako mogu shvatiti kao ogledalo realnosti – jer i književnost i istorija dosad su više puta pokazale kako i najmaštovitija predviđanja…

Kompromisi lenjog boema: Ujevićeva Ekavš–Tina

Pesnik Augustin Tin Ujević ostao je i u sećanju svojih savremenika, i u istoriji književnosti, i u legendama svojih sledbenika kao jedinstvena i neponovljiva pojava, kao beskompromisni umetnik, večiti boem, neprilagođeni buntovnik, kao čovek čvrstih stavova i doslednih ideja. I pored činjenica koje itekako govore u prilog Ujevićevoj boemiji i nekonvencionalnosti, možda i revolucionarnosti, ipak je dovoljno epozoda iz Tinova života koje nam pesnika prikazuju u nešto drugačijem svetlu, ne samo kao nesigurnog i nedoslednog čoveka, nego čak i kao konformistu, što je još veći paradoks, pošto ni sâm Ujević…

Medijum i mleko: Prikaz romana „Una“ Mome Kapora

Kad se navede podatak da je od prvog izdanja romana Una prošlo četiri decenije, moglo bi doći do jedne nedoumice: koju od dve kratke reči ubaciti u taj podatak ne bi li mu se dalo konkretno značenje – da li reći da je otada prošlo tek, ili već četrdeset godina? Ako treba istaći da se Una smatra delom koje se ne može zaobići kad se govori o stvaralaštvu srpskih pisaca tokom druge polovine dvadesetog veka, onda bi se reklo da je prošlo tek četiri decenije otkako je roman prvi put…

Serija „Kraj dinastije Obrenović“ – neispričane priče

Svako ko je sredinom poslednje decenije dvadesetog veka gledao program Radio-televizije Srbije, sigurno će istorijski događaj poznat kao Majski prevrat uvek zamišljati onako kako je to prikazano u televizijskoj seriji Kraj dinastije Obrenović, čijih se jedanaest epizoda fokusira na tri poslednje godine vladavine kralja Aleksandra Obrenovića. Cela je serija, naime, toliko uverljiva da gledalac može pasti u iskušenje da je doživi kao autentičan dokumentarac pre nego što shvati da početkom dvadesetog stoleća ipak nije bilo snimaka u boji niti zvučnih filmova, a svakako ni televizije. Scenarista Radomir Putnik maestralno je…

Prikaz romana A. Tomića: Je*ali ste ježa u Poskokovoj Dragi!

Prikaz romana Ante Tomića „Čudo u Poskokovoj Dragi“ Možda treba početi od naslovne strane i ilustracije na kojoj vidimo toranj katedrale i – jednog ježa. Neće nam biti teško da zaključimo kako toranj simboliše ambijent dalmatinskih brda i njihovih usamljenih sela, gde će nas i odvesti radnja romana „Čudo u Poskokovoj Dragi“ – ali, otkud tu jež? Istina, tokom čitanja romana naići ćemo na pomalo tragikomičnu scenu u kojoj jedan jež, pojavivši se maltene niotkuda, dobija na značaju stoga što se kroz njegovu pojavu razotkriva sva prostodušnost i sujeverje glavnih…

Seobe, sport, Sumatra: Pančevački dani profesora Crnjanskog

Nije neobično da jedan afirmisani pisac drži časove u srednjoj školi, ali da talentovani pesnik predaje đacima gimnastiku – a pritom se to ne dešava u antičko niti u prosvetiteljsko doba, nego u XX veku – onda je to pravi kuriozitet! Godina je 1921, a za Miloša Crnjanskog se već može reći da je pesnik Lirike Itake, da je pisac Dnevnika o Čarnojeviću, da je svojim stihovima načinio ceo jedan pravac nazvan sumatraizam, da je oženio Vidu Ružić, te da je – profesor gimnastike u Pančevačkoj gimnaziji. Za početak jedne…

Kad je Valter Služio đavola: Crnovalna jeres

Objavivši 1969. u „Reflektoru“ (dodatku lista Borba) članak pod nazivom „’Crni talas’ u domaćem filmu“, pisac i društveno-politički radnik Vladimir Jovičić verovatno nije ni mogao naslutiti da je time kumovao jedinstvenom filmskom pravcu nastalom u jugoslovenskoj kinematografiji sredinom šezdesetih godina XX veka. Želeći da sveobuhvatnim, a pritom ne baš lepim terminom ukaže na filmska ostvarenja koja su oštro kritikovala zvaničnu državnu i društvenu politiku, Jovičić je, ustvari, doprineo da se dotični filmovi najpre grupišu u jedan poseban žanr, a zatim da se taj žanr proslavi baš pod tim nazivom. Sve…

Dubok ambis Visokih Dečana – prikaz romana „Zidanje ambisa“ Branislava Jankovića

Još je iz narodnih predanja poznato da je podizanje monumentalnih građevina bilo praćeno velikim žrtvama – a često i nasilnim žrtvovanjem ljudskog bića čija je jedina tragična krivica u tome što je odabrano da svojim stradanjem umilostivi više sile koje se protive podizanju velelepne građevine. Branislav Janković je maltene već u naslovu svog romana naznačio da je izvorni motiv preuzeo iz narodne tradicije, ali je istovremeno naznačio da je taj motiv potpuno preokrenuo, i metaforično i bukvalno, jer dok u pesmama i legendama građevina teži nebu i ovozemaljskoj lepoti koja…