Dok fabričke sirene najavljuju početak novog radnog dana, član kluba „Elita“ gospodin Matković daje svoju viziju budućnosti čovečanstva: To su, vidite li, jutarnja zvona koja pozivaju vernika na molitvu ne zlatnom mamonu već plemenitome gospodaru sveta – poštenome radu i trudu. Eno, vidite li kroz taman deo razređene noći kako promiču siluete ljudi, žena, dece – krenuli su na glas zvona koja maločas čuste. To su vernici i poklonici rada; njihov su religiozni znak žuljevi na rukama, a ukras im je znoj na čelu. Samo kroz tu novu veru, kroz…
Oznaka: Branislav Nušić
Nušiću, čuvam te!
Zašto im ne dam da im ne daju da misle? Zato što želim da budu ljudi. Časni i pošteni, srčani, svoji, ljudi, ne poltroni, ne ulizice, ne prevaranti. Humani, kosmopolite, ljudi odrasli na pravim književnim vrednostima, biserima literature koje su nam formirale duboka shvatanja društvenih odnosa i onoga što se izdvaja kao dobro od onog što je loše. Što je i osnova hriščanstva. Ne dam im Nušića. Ne želim da tanane niti na kojima je pravio svoje ultimativne tipske likove nestanu u moru moderne `l art pour art`‚ književnosti. Čuvam…