Ovo je roman kojim dominiraju osjećanja. Široki dijapazon istih proteže se do posljednje stranice, a onda ostaju na prstima da se o njima dalje razmišlja. Ovo je priča o ljudima u malom gradu, maloj sredini kojom dominira rudnik i sve ono što uz rudnik ide. „Sepija“ iz naslova je naziv za crvenkasto braon boju, istu onu boju koju vjetar raznosi iz rudnika i spušta po Majdanpeku i njegovim stanovnicima. Na taj način sve postaje jednolično, ma koje godišnje doba da je u pitanju. Rudnik osim eksploatacije rude, eksploatiše i ljude…
Prikaz romana „Sepija“ Gordane Opalić
