Oznaka: Autor: Nikola Šimić Tonin

Prikaz knjige pesama „Uoči 31. veljače“ Natalije Nedyalkove

Administrator

LICE RIJEČI Natalija Nedyalkova: „Uoči 31. veljače”. Libra Scorp, Bugarska 2025. S bugarskog preveo Damir Maras. Autor naslovnice i izuzetnih umjetničkih fotografija u knjizi Erik Ondrejchichka. „Uoči 31. veljače” knjiga pjesama Natalije Nedyalkove sada i na hrvatskom jeziku. Knjiga bugarske pjesnikinje Natalije Nedjalkove – „Uoči 31. veljače“, koja je imala svoju promociju 7. listopada u sklopu Jesenskog književnog festivala u Burgasu, objavljena je i na hrvatskom jeziku. Njezin prevoditelj je hrvatski pjesnik Damir Maras. U proljeće ove godine, knjiga poezije osvojila je financiranje od strane bugarskog Fonda za kulturu u…

Anamarija Ćurković: Različitost je ono što čini svijet lijepim

Administrator

MALA DJEVOJČICA U MENI DOISTA PLEŠE, ONA PLEŠE KISTOM PO PLATNU I STVARA SVOJE SVJETOVE Slikarica Anamarija Ćurković: Intervju 1. Za one koji Vas manje poznaju, recite par riječi o sebi. A. Ć.: – Zovem se Anamarija Ćurković, rodom sam sa otoka Brača iz najlipšeg mista na svitu imenom Povlja. U Zadru živim već 30 godina, to je najlipši grad na svitu bar za mene. Slikanjem se bavim ne kao hobijem već kao ozbiljnim poslom već 23 godine. Nekako sam uvijek u srcu znala da želim živjeti drugačijim životom, i…

Proza: Poetika života težaka

Administrator

U slanoj osami sjenovita školja, burovitih mijena – škurih bura dalekih vremena, harmonija zemlje – težaka, loze i školja. Poetika života težaka s lozom i tečnim kruhom – vinom, žednim bačvama. Kapetan usidrenog broda – školja. Bodul. Posadu mu čini: loza, maslina, tovar i koza. Otvrdlih ruku, svinutih leđa. Izlazi u polje. Izlazi na more očima zaklonjenih težačkim dlanom, obuhvaća pogledom svakodnevicu, podignutim prstom osluškuje vjetar, bolom u kostima ćuti promjenu vremena. Tijek vremena s maslinama mladim, starim, bolesnim i zdravim. Žuljava ruka opipava grane, rane… traži lijek. Primi leđa,…

Poezija: Uhranjena pjesma

Administrator

Proniknuo sam u tajnu Pjesmei postao stih zalaska sunca.Ljubav ljudska i krv nečijajer tako ću u svakoj Pjesmi biti nazočan Pronutrio sam iznutricu strofenapokon ispunivši vječni svoj sanpostavši smisao slatke rječitosti A kada sam se pojavio u svojoj Pjesmiostao sam nedohranjen Jer nisam pravodobno shvatioda vrijednost je u težini stiha  Stoga su mi riječi Ooodsaaad taaaaakooo deeebeeeeleeeee Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin

Poezija: Bijesnogrizje

Administrator

Bijeli trenuci huče, posramljeni,podno nogu od izrasla šiblja.Dosta mi je onih što su, uramljeni,pustili sjekiri da vratom divlja! Danas se krv slavi na bubnjušto okuplja sve ptice i mora.Podignite gore natečenu zublju,neka zagori nebeska kora! Treba ginuti. Za satove one,za bolesne, za divlje progonešto niću kroz šiblje poderanog tla.Treba narediti nek’ još jače zvone,usprkos strašnim ljubimcima zlau čijem oku noževi se rone. Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin