Prikaz romana „Tajni život pčela“: Putem meda do isceljenja

Kako bi čovjekov život izgledao kada bi, kojim slučajem, na ovaj svijet došao kao pčela? Sudeći po priči predstavljenoj u romanu prvencu Sue Monk Kidd, objavljenom 2001 .godine, u kojem je ljudski život u stavljen u direktnu paralelu sa zajednicom u košnici, ne bi se mnogo razlikovao. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog neraskidive veze sa majkom kao maticom života i ne samo univerzalnim simbolom začeća i održavanja vrste, nego i ključnom vodećom figurom za zdravo i potpuno funkcionisanje pojedinaca u zajednici.

Gradeći prve stepenice svoje karijere knjigama o duhovnosti, Sue Monk Kidd se godinama „potkivala“ istraživanjima o najdubljim pećinama ljudske duše, nakon čega je svoje umijeće uobličila u ljupki bildungsroman smješten na američko tlo u drugoj polovini prošlog vijeka. Lili Ovens je djevojčica koja odrasta bez naručja majke, a u rukama okrutnog i hladnog oca sa kojim živi na farmi breskvi, maštajući o slobodi dok posmatra bezbrižan pčelinji let nad krevetom u svojoj sobi. Osim ličnih tragedija, njen život i neposredno okruženje su obilježeni i društvenom nepravdom koju karakteriše svakodnevno tlačenje crnaca, te rasna diskriminacija i netrepeljivost. Radnja se odvija 1964.godine, u vrijeme stupanja na snagu poznatog federalnog Zakona o građanskim pravima u SAD-u koji je svojim sadržajem najavljivao kraj segregaciji te otvorene mogućnosti za potpuniju integraciju Afroamerikanaca u društvenom životu zemlje. U takvom jednom turbulentnom periodu, 14-ogodišnja „bijela“ djevojčica koja, iako i sama povremeno ispoljava rasističke stavove, ne može da shvati svrhu nasilja i kršenja osnovnih ljudskih prava, pa se iz revolta daje u bijeg zajedno sa svojom „crnom“ pomoćnicom Rozalin koja ujedno bježi i od zatvorske kazne. Putovanje koje počinje neplanirano i svojim početkom nalikuje pustolovini Tvenovog Haklberi Fina, prerasta u potragu za istinom, spoznaju sopstvenog identiteta i prošlosti, sazrijevanje tijela i duha, te u neku vrstu hodočašća u svijet nepoznatih religijskih motiva i rituala. 

Čini se da Kidd u potpunosti podržava Ajnštajnovu teoriju da ukoliko pčele nestanu, ljudima je preostalo još četiri godine života. Svako poglavlje romana počinje epigrafom o pčelama i njihovom načinu života, dok po završetku čitanja priča poprima oblik jedne velike tegle meda u koju su uronjeni životi i razmišljanja likova. Kada se Lili, igrom slučaja, nađe u maloj ženskoj zajednici Afroamerikanki na čelu sa August, gdje se ušuška prijeko potrebnom pažnjom i bezgraničnom ljubavi, pčele i med s kojima je svakodnevno susreće, kao i istinska vjera o kojoj uči neposrednim iskustvom, vode je do konačnog duhovnog iscjeljenja i prevazilaženja potisnutih trauma. Međunarodni instituti već godinama unazad proglašavaju pčele najkorisnijim bićima na planeti, te jedinim bićima koja u sebi ne nose nikakve patogene, pa nije čudo što su baš one izabrane kao najsnažniji simbol ovog romana o ponovnom građenju porušenih dječjih snova. 

Ne bih se složila da je roman savršeno napisan. Na nekoliko mjesta je, za moj ukus, prilično predvidljiv i patetičan sa tipičnim kliše elementima koji bi više odgovarali filmskoj radnji, te se pretjerano insistiranje na simbolici pčela može činiti pomalo usiljeno. Takođe, moglo bi se diskutovati na temu koliko se izbor hrišćanske religije kao dominantne u romanu takođe može smatrati određenim vidom kolonizacije. Sa druge strane, ovo pitanje je donekle riješeno korištenjem koncepta koji se u postkolonijalnim studijama naziva „reverse mimicry”, gdje podređena zajednica u dominanti diskurs religije unosi elemente plemenskih rituala, dok bi se, takođe, moglo zaključiti da je akcenat priče više na vjeri kao apstraktnom konceptu nego na određenoj religiji. Ipak, sve ovo ne kvari ukupan doživljaj romana kao jedne izuzetno lijepe priče o odrastanju. Takođe, roman obiluje filozofskim citatima koji će se, sigurna sam, dopasti većini čitalaca.

Nažalost, trenutna dešavanja u Americi i masovne demonstracije nastale kao rezultat ubistva Afroamerikanca Georgea Floyda prilikom hapšenja, dokazuju da rasizam traje i dan danas, iako je proteklo više od 50 godina od stupanja na snagu zakona koji su za cilj imali njegovo suzbijanje. Tim više romani kao što je „Tajni život pčela“ dobijaju na univerzalnosti i značaju, koliko god pojedini kritičari smatrali da su slične teme odavno iscrpljene. 

Autorka: Željka Vračević

Related posts