Poezija: Serpentina

U mojoj kompletno raštimanoj stvarnostiStvari teku svojim tokom, variram…Zavaravam se sitnicama, ozbiljnoKupuju me gramom ljubaznostiNajčešće kasirke u marketimaRadnice u pekarama i kioscimaSvako kulturan može da me prevari.Zato…Izlazim samo kad moramdo posla i nazad, rijetko u kafanuZamišljam da sam u igrici,kao zombiji me love, kao treba da preživimigram uvijek na hard, inače bagujemposljedice stvarne, redovno gubim.Još uvijek isti dječak, ključala krv…najosjetljiviji u razredu, radioaktivanjoš uvijek me stvari voze, prepuštam seizbjegavam ogledala i šišam se na keca.Ne uzimam opijate, nemam zvaničnu terapiju,još uvijek idem goloruk,ošamariću svakog ko mi kaže da iskuliram.A opet…Sapliću…

Poezija: Agonija

Oštre ivice me grebuSlomljene stvari u mojoj glaviizazivaju nemirNervoznim korakom, krhkog tela,koračam po tankoj žici koja naginje na levo Vreme je za polazakPakujem samo dve stvari:Ruke i nogeTamo gde idem jezik mi ne treba Gledam vetar kako pomera graneLišće pleše svoju igruPretvoreni smo u školjkuiz koje čkiljimo zbog strahaod nepoznate situacijeu koju smo ubačeni Ja sam urlik pticei ugriz divlje mačkeJa sam tuga zgaženog psai agonija insekta koji živi kratko Radost mi je okrenula leđaOtvaram vrata dvorištai stajem na debeli hladan betonOko mene su prljave narandžaste cigle Rebus moga života…

Poezija: Ljubav ispod kišobrana

Izađi sa mnom po kiši i poljubi me u ramePovuci me za kosu i pomiriši vetar u njojUhvati me za ruku i stegni jakoPrivuci me sebi i reci da me voliš kao nikog do sadaOteraj svojim dahom leptire u mom stomakuZakloni sunce koje izlazi iz moje kosePoljubi meUđimo zajedno u oronuli stan i razmenimo fotografijeOne iste koje smo napravili na polomljenoj klupi u parkuDaj mi par svojih fotki za uspomenu gde me držiš u naručjuJa ću tebi onu moju jednu gde piše da te volimZagrli me samo još jednom uz…

Poezija: Mesto pod suncem

Kokoška i ja,i trava,i drvo,i sunce,i vetar,i leptir koji širi svoja krila…šepuri seI četiri guštera…jedna porodicaI puž koji hita ka svom cilju,i muve, milioni muva koji su danas dobili bitku sa komarcima,i ptica koja leti u mestu i pušta vazduh kroz sebe Kokoška sve to gledaZavidi toj pticiI ona bi taj vazduh,i ona bi da leti,i ja bih da letimUzmem gutalj piva,ko zna koji po redu,i ja letim!I kokoška sad zavidi meni,a mene baš zabole za kokošku Došla druga, treća, celo jedno društvo kokošakaHoće da me oteraju sa svoje poljane,a…

Poezija: Crvena vrata

Soba je bila malasa mađarskim krevetomzidom od knjigai iskrzanim Tabrizom*tako da su nam se tabanidok smo plesaliosećali imućnimškoljke su nas posmatraleiz staklenih teglii u lice nam se smejalejer smo uporno čekalida zagrizemo biser Da ne bi prolazilikroz nečiji salonprobili smo zidi iskradali se kroz kuhinjunjene zavodljive mirisesa ruba ogledalamotrila nas je gospođa Vulfbledozelenim pogledomkoji je znao gotovo sveo naprslinama duhauspavljivao nas je Koenšapućući Suzanmislili smo lako je njemukoji nije paona sektaški zahtev monogamije I kad je izgledaloda smo uskladili dahizmeđu dva zvonkaprazna džepai čokoladnih zlatnikarekoše namda je sve što se…

Poezija: O(p)stanak

Moj prijatelj kažeda se najljepše djevojke susrećuna autobuskim stanicama.Rekao mu Čola.Ne znam ništa o tome.U našim provincijamastanice su uvijek vlažnei zaudaraju na prošlost,zvučnici uvijek krčei zavijaju hardkor folk.Vožnju najavljuju neki slomljeni glasovi,kafa u baru pored obavezno je tanka,sendviči suvi i neukusni.Sa naših autobuskih stanicabusevi uvijek odlaze u neke velike gradovei svi se zavaravaju da nekud stvarno idu…Ja sam uvijek onaj koji ostaje.Plaćam peronsku kartu.Ni rastanci više nisu džabe.Od šaltera za prodaju karatado perona 4 tačno je 67 mojih koraka.Tačno toliko ću te još imati,dalje je sve relativno…Kofer ti je uvijek…

Poezija: Ako

Koga – od ljubovvo bezdna planina isturami – od ljubovniz vetrot biseri rasejuvam,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovkon prazninata pružam racei – od ljubovcveќe nasaduvam vo pustina,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovognot so ogan go gasnami mrazot so mrazgo rastopuvam,koga – od ljubov,viulucite so buri gi smiruvami sonceto – od ljubov,so ѕvezdi go zatemnuvam,veliš – Zaludno e! I koga – od ljubovsonuvam noti vo boii sliki slikamso bukvi,koga – od ljubovmostovi podigamvrz ramninaa na svioci pravaveliš – Zaludno e! Koga – od ljubov,niz trnje – bosa…

Poezija: Tisuću lica

Odlazim iz Mazzinijeve, bez osvrtanja  Nekada čitava Andromeda na pedesetkvadratasad tražišda budem stalna,da budem tvoja Govoriš: „Ne zaboravi me”Dobacuješ otrcane fraze:„Javi se,molim te, svrati”I ono: „Sve si mi” Kako li se izgovori to:„Sve si mi”? „Ne pripadamNisam sveSvašta sam i uminuti tisuću licačija radost ti prija” Volim nemogućea ljubavi nemam Autorka: Marija Petranović Šerifović

Poezija: Džem od šljiva

Brava na mojoj senci je zarđala.Nema više iznenadnih poseta.U mom telu divlja oluja.Zemljotres je porušio sve organe. Raštrkan koračam ka špajzu.Jedino me džem od šljiva može spastiod iznenadnog napada terorista. Čovek, sa žutim zubima i ustajalim zadahom,traži mi cigaru.Nudim mu džem, jer jedino to imam.Zgađeno me pogleda.Kao da mi kaže: Pih.Pomislih: Više za mene. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Planetarijum

za Milutina Petrovića Bila je to zimska promocijaproturio je glavukroz naslov svoje knjigea ja sam pomislilaO Ostoja Olim Ogledalo Onda smo sišliu prethrišćansku katakombugde smo dahommogli da ispisujemonestašne porukeoglasio se egzistencijalni koncepthraniti se smejuljenjemi nadom da će večernji dobrotvorutoliti i pratiljinu glad Nenajavljenaušla je gospođica Gardnerdržeći pod ruku papu Hemingvejai kada ga je ugledalau polutami salezaboravila je da je upravodobivši uvo bikanešto obećala Dominginu Dvadesetčetvorokaratnim prahomna svili koja se odmotavalasa njegovih bedaraa trajalo je i trajalo i trajalobio je ispisan životopissvake njegove pesmeceo jedan nov planetarijum Foto: Pinterest Autorka: Zorica…