Poezija: Bunker

Ispljunuću zaglavljeno meso između dva kutnjakaStrahovi mi pomažu da oživim pokrete lutka iz ćoškaBujanje ulice postala je navika isprekidane stvarnostiBezazlen pokušaj bega od učmalostiVidim more kada pada kiša Odneće mi rukeOteće mi nogeIzlomiti glavuOdrezati ušiZašiti usta Cepaće me, postepeno Hvatači vode!Duvači vatre!Upijači vetra!Gospodari vazduha! Odbranite me Unutar šume našao sam mestoSagradiću bunkerNastaniću se u rupi U gornjem svetu ništa se promeniti neće Treba mi prostorDa napišem pesmu…Makar i pod zemljom Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Bajka o ženi

Mogla sam da budemona što govori manjeona što govori smirenijeona što govorida se dodvorii da koristim više poštapalicada djeluje kao da ne znamšta ću da kažemali onda bih moralada slažema ja istinu volim višeod taštineod zlatne prašineod dobrogi od zlatnogod mogućegi vjerovatnogod svijetle budućnostikoja me čekaiako planeta i nije neka Mogla sam da budemvoda umjesto vatreda se ne plašišda će svaka riječda satreostatke ludilaproljećnog bunilaiz koga se nismo budilijer smo se uvijekbudnima čudilimogla sam da budemtvoj glasi da se ne zamarašda ti ležerno ponudim spasda mi očikao tajne sefove otvarašprstima…

Poezija: Čuvaj se

Aj zdravo i čuvaj se!Aha, važi, hoću, da…I evo čuvam se Od lošeg vremenaOd teških emocijaOd horor filmovaI crnih hronika.Od lude komšiniceI ljudskih udavaOd loših doktoraOd tupavih budala. Da da, čuvam se trošenja dinarahabanja neravaljutih raspravapraznih zabava. I evo me, čuvam se od zavidnih pogledaprokletih skotovalicimera, hohštapleraloših kuvara i šoferaCrnog vazduhaI jeftine hraneUveženog mesaI vode otrovane.Od jutarnjeg programaPopodnevnih torokanjaI večernjih dnevnikaGlupih serijaRetardiranih filmova,TrepfolkovaKvazirokenrolovaI tehnorejvova. Itekako čuvam se Od noći besanihDana umornih, dosadnih.Od frustriranih ženaPromašenih likovaMediokritetskih tipovaDežurnih patriota ilažnih mitova. Čuvam glavu od nadobudnihSrce od pakosnihDušu od iskušenja zluradihKrv od virusa…

Poezija: Kompas

Po magnetima na frižideruVidi se da nismo makli sa BalkanaStari je osamdesetih bio u Poljskojodakle je donio razglednicuMater je čuvala babe po BečuZa šta nemamo fizičke dokazeSestra je išla u Španijusuvenire su popili u povratkuoplakujući maturski rastanak.Nismo mi ni onda puno putovaliDa se ne lažemo jebi ga puno se radiloAli imali smo jednom godišnje,taj Harkanj i Pečuj,Kostrenu i Dubrovnik, svakako Trstobjašnjava stari,otpije čaj za prostatu, uzdahne…Kaže, jedan od onih životaKaže, dok sam bio mladKaže, dok sam bio živ…Putovanje je za bogate,dobacuje mater u prolazui obrćemo temu na cijene goriva.Otkad znam…

Poezija: Papirni ljudi

Rođeni su pre bukedok su se ljudi gledali u očine zna se odakle jenjihovo pleme krenulozna se samo dokle je doputovalona početku su segrlili sa drvećemkoje im je darivalo svoje životeda bi oni upisivali svojegajili su kult vatrekojim su krotili strah od nje Rođeni sa anomalijomplitkog pamćenjanisu se plašilinepoznatih prostorajer su stvorili mapekojima su mogliiznova da obasjajukutove svojih dušakada bi im se katkad um pomračiopravili su lomačeod jedinih dokaza da su postojali Autorka: Zorica Bajin Đukanović

Humanitarno veče „Dodir leptira“ u Ćupriji

Na inicijativu umetničkog rukovodioca Gradskog hora „Margi“, Suzane Milenković, u petak, 2. juna, u sali Osnovne muzičke škole „Dušan Skovran“, biće održano Humanitarno muzičko-poetsko veče „Dodir leptira“, u okviru kojeg će biti čitana poezija Gordane Marković, autorke četiri knjige. Učestvuju: Gradski hor „Margi“, hor Srednje medicinske škole i profesori i učenici škole „Dušan Skovran“. Pesme Gordane Marković kazivaće Marija Miladinović i Tanja Čolić. Početak je u 19 časova, a organizacija – Ustanova kulture Ćuprija. PROGRAM HUMANITARNO MUZIČKO-POETSKE VEČERI DODIR LEPTIRA Uvodna reč Hor Margi i učenice hora Srednje medicinske škole:…

Poezija: Pogled boje mleka

Samo tu, u mom zavičaju,nisam svojIzgubljen klizim u očaj Korice izgužvanog bureka na podu starih kola,postaju obrok za bubePuna pepeljara pikavaca i izgužvanih kazni,smrdi na buđU tom đubretu spava istina Kroz šoferšajbnu vidim pticukoja seče neboNe osećam vazduhSuzno oko otežava svetlostSve je beloTaj pogled boje mleka budi u meni gorčinukoja oživljava najgori deo moje ličnosti. Svetla grada su utihnula.Hoću da se sklonim, negde…Osećam se kao neiskorišćena vaza,koja žudi za cvećemŽivot neprimetno prolazi kroz mene,kao ruke kroz mlaku vodu. Kroz objektiv fotoaparatasagledavam kadrirane uglovestare kuće u kojoj sam odrastaoSrećna porodica mi…

Poezija: Nevinim prolećnim žrtvama u spomen

Za vas ću u sebi večni cvet posaditida mogu svakog jutra da ga zalivamda sećanje ne uvene za žrtve malenejer nemoć tužno nebo nada mnom krije,bol i jad nije puka mašta, nažalost gorka istina jes kojom se svako suočiti morapred kim je prepreka životnih gusta gora. Krvavi beogradski maj 2023.nek piru nemoćnih u rešavanju problemabude kraj da ta teška, na bitisanje, ljaga,ne ostane gradskom životu prevaga,neka se Sunce postara da nam osvetli putnevažnim zatrt, da nam razjasni kud krenuti,gde stati, kako se jedni prema drugima ponašati. Došli da uče, znanje…

Poezija: Kod Ruskog cara

Čekaj me tamo, gde si me nekad čekaoObuj one plave cipele i stavi kesu na glavuSvaki put kiša – ti si rekaoPretvori mi nedosanjani san u javu Čekaj me tamo, gde smo se držali za rukeNavuci žutu kabanicu i ponesi kišobran za meneSvaki put kiša kaplje niz olukeDok te gledam, krv mi vri niz vene Čekaj me tamo, gde si me uhvatio za ramenaStavi kapu i zaključaj sva vrataRekao si – nemojmo biti dva kamenaPočinjem da se smejem, a strah me hvata Čekaj me tamo, gde su jata golubova najvećaZatvori…

Poezija: 100 godina sa Aleksandrom Kolontaj

A htjela sam da vas štitim i branimda sahranim svako sjećanje na bolne zametke i amanete na društvene nepravderovove i u korov zarasle krovove  Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom da progledateDa odglumim ležećeg policajca kurvu s ćoška ulice  udovicu sveticugrešnicuboksersku vrećupljuvaonicu  sam htjelasamo da vama lakše bude  Da se smanjim na zrno graškasivo popodne bez vazduha daška da budem glas one prve trubei naoštrene na tocilu sablje ralo od motike i grablje da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa i prva u nju dragovoljno legnemHtjela sam za vas zube da stegnemda vas u tijelu bojažljivog…

Poezija: Čežnja

posmatram s krova daljine plavei sitne glaveprolaznika žurno se roje kao u travisvici i mravijednakog lika oblaci jezde i lahor piricvjetni šeširiniz korzo šeću i niko od njih ne diže okogore visokogdje rode slijeću pritišćem grumen želja u džepupo vrućem crijepuprosipam maštu i sanjam rijeku i orlov leti ružin cvijeti staru baštu i tražim oblak u boji srebrada me pod rebrauhvati krišom odnese tamo gdje smokva rastei male lasteplešu sa kišom gdje mi je biće do srži tkanoi sazidanood zore rosne gdje su mi stope srasle u korui svaku poruzemlje…