A htjela sam da vas štitim i branimda sahranim svako sjećanje na bolne zametke i amanete na društvene nepravderovove i u korov zarasle krovove Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom da progledateDa odglumim ležećeg policajca kurvu s ćoška ulice udovicu sveticugrešnicuboksersku vrećupljuvaonicu sam htjelasamo da vama lakše bude Da se smanjim na zrno graškasivo popodne bez vazduha daška da budem glas one prve trubei naoštrene na tocilu sablje ralo od motike i grablje da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa i prva u nju dragovoljno legnemHtjela sam za vas zube da stegnemda vas u tijelu bojažljivog…
Poezija: 100 godina sa Aleksandrom Kolontaj
