Poezija: 100 godina sa Aleksandrom Kolontaj

A htjela sam da vas štitim i branim
da sahranim 
svako sjećanje na bolne zametke i amanete 
na društvene nepravde
rovove i u korov zarasle krovove 


Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom 
da progledate
Da odglumim ležećeg policajca 
kurvu s ćoška ulice  
udovicu 
sveticu
grešnicu
boksersku vreću
pljuvaonicu 

sam htjela
samo da vama lakše bude 


Da se smanjim na zrno graška
sivo popodne bez vazduha daška 
da budem glas one prve trube
i naoštrene na tocilu sablje 
ralo od motike i grablje 
da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa 
i prva u nju dragovoljno legnem
Htjela sam za vas zube da stegnem
da vas u tijelu bojažljivog kržljavca protegnem 
i kičmu da polomim 
da vam dokažem koliko vas volim 
djelima a ne floskulama 


Da porazbijam vam prozore
i vještačke nokte 
displejeve
i šoferšajbne
da vas za kose izvučem na talase
neke nove revolucije 
da riječ novu za nju izmislim a da ne izvisim
na otkinutoj deklaraciji 
potrošačkoj korpi s brašnom i uljem na akcijskom popustu 
iz Delte 
kesici supe 
vreći prekrupe


Da budem vaša Lupe 
izrodim vam Romula i Rema
da na forumima izgradimo svijet novi vrli
pa da pohrli 
sve što još diše uzvodno i slobodno
protivkolotečno i vječno
ne ostane za bruku


Iz šake pepela
za vas da ustanem
sam htjela
da ste mi mogli oprostiti
ispruženu ruku

Foto: Pinterest

Autorka: Katarina Sarić

Related posts