U mojoj kompletno raštimanoj stvarnostiStvari teku svojim tokom, variram…Zavaravam se sitnicama, ozbiljnoKupuju me gramom ljubaznostiNajčešće kasirke u marketimaRadnice u pekarama i kioscimaSvako kulturan može da me prevari.Zato…Izlazim samo kad moramdo posla i nazad, rijetko u kafanuZamišljam da sam u igrici,kao zombiji me love, kao treba da preživimigram uvijek na hard, inače bagujemposljedice stvarne, redovno gubim.Još uvijek isti dječak, ključala krv…najosjetljiviji u razredu, radioaktivanjoš uvijek me stvari voze, prepuštam seizbjegavam ogledala i šišam se na keca.Ne uzimam opijate, nemam zvaničnu terapiju,još uvijek idem goloruk,ošamariću svakog ko mi kaže da iskuliram.A opet…Sapliću…
Poezija: Serpentina
