Poezija: Agonija

Oštre ivice me grebuSlomljene stvari u mojoj glaviizazivaju nemirNervoznim korakom, krhkog tela,koračam po tankoj žici koja naginje na levo Vreme je za polazakPakujem samo dve stvari:Ruke i nogeTamo gde idem jezik mi ne treba Gledam vetar kako pomera graneLišće pleše svoju igruPretvoreni smo u školjkuiz koje čkiljimo zbog strahaod nepoznate situacijeu koju smo ubačeni Ja sam urlik pticei ugriz divlje mačkeJa sam tuga zgaženog psai agonija insekta koji živi kratko Radost mi je okrenula leđaOtvaram vrata dvorištai stajem na debeli hladan betonOko mene su prljave narandžaste cigle Rebus moga života…