Samo tu, u mom zavičaju,nisam svojIzgubljen klizim u očaj Korice izgužvanog bureka na podu starih kola,postaju obrok za bubePuna pepeljara pikavaca i izgužvanih kazni,smrdi na buđU tom đubretu spava istina Kroz šoferšajbnu vidim pticukoja seče neboNe osećam vazduhSuzno oko otežava svetlostSve je beloTaj pogled boje mleka budi u meni gorčinukoja oživljava najgori deo moje ličnosti. Svetla grada su utihnula.Hoću da se sklonim, negde…Osećam se kao neiskorišćena vaza,koja žudi za cvećemŽivot neprimetno prolazi kroz mene,kao ruke kroz mlaku vodu. Kroz objektiv fotoaparatasagledavam kadrirane uglovestare kuće u kojoj sam odrastaoSrećna porodica mi…