Poezija: ESC

Grad je samo scenaobilazim kružne tokoveVozim nesigurno…strah me da te sretnemneki klošari stoje na semaforuizboli bi čovjeka jer ih gledaBojim se…zamišljam kako ginemStarim…mamuran sam od sinoćljut na sebeSpreman za terapiju?Sparno je…isprekidano dišemoni to zovu panikomna radiju iskvareni jazzOsjećam glad…ne radi ventilacijaoznojio sam volanPobjeći van grada, van kosmosaStani, crveno je!Biciklista psujeSamoubistvo?Pretjerujem…Ljubavnice guraju kolicaSunce udara u šajbuNema parking mjestaŽure i zureGubim dahMolim te!Brzo!Pritisni ESCAPE! Foto: Pinterest Autor: Siniša Balta

Poezija: ***

priučena životunejasna kao prvi razlogoglušila se na krik odlukebrzo se razučilaza prozorom slutitihladnoću, sneg i noćpočela je razbijati ljušture sa meseca se razlivaše krv i sluzsa sunca najveštiji vidari rana mrvice čulnogpod korice nasuhau bezvremje sve dok jednom usput nije videlaosakaćeno golograno drvona zimskoj kišiu otamno predvečerje Foto: Pinterest Autorka: Dušica Mrđenović 

Poezija: Čekamo

Čekamo vetar da otera česticesićusne, opasne, zleda padnemo na toplisti najgorih,da ne dobijemo bolest opakuDa ne upadnemo u raku duboku. Čekamo kišu da speređubre koje smo bacili,na ulicu gde smo se rodili,Da ga kiša odnese u reku, a reka u moreDa u njemu leti kvasimo guzicu.A i to leto čekamo svake zimekada nas prekrije crni sneg, bljuzgaviTaj ce sneg ujedno da spereI krovove što su ih ptice posraleI fasade u sivo smogom farbaneI kiša će umiti prljavi beli gradŠto bi se neko bre, mučio.I naši stari Vinčanci su čekalispasu sa…

Poezija: Marino

Marini Cvetajevoj Tamo gdje sunovratila si se i platila za tri životabaremgdje otpatilasi muškii nije bilo sigurnosne mreže da te prihvatinečijih ruku na pamuku Gdje na poljima maka usnila si bježeći od ljudii od studiGradeći pjesmom lice onoga koji nikad doći nećeispod torture vremena provučenpretečenkao s naslovnice nekog tvog romana imaginacijetvoje samice iskoričenprebrane i prebrojene uzduž i poprijeko hiljadu putapreslikan a bogom nedan Za to tamo prekorezervisano za vratolomce i stranputicenema prečiceNe polijeću s te litice zmajevi od papira Između ,,Zločina i kazne“ ,,Rata i mira“i ,,Vijenca gorskoga“stoljeća su pasala…

Poezija: Nedostajanje

naiđu tako noćikad biraš korak prema samoćidok se nad gradomsjeverac šunja ko lopov kradom u obraz pušei skroz te zezneda se za nečim ponovo čeznešto zakopano na dnu je duše iznutra čuješ dolazak plimei pljusne talas obalu grudina površinu izbaci imei toneš slab u masi ljudi dok šake hladne stišćeš u džepupod usne gladne zaškripe zubii fali sve što odavno niješto se već dugookom ne diraa srcem ljubi Autorka: Željka Vračević Foto: Pinterest

Poezija: Providan čovek u kožnom odelu

Tenzija ulične svetiljke koja treperi,nagoni me na besciljno trčanjeu smeru ničega.Silazim stepenicama intenzivne mržnje,koja kulja u mom stomaku.Napetost usporava rad srca, cveta koji vene.Ulični svirač, bez instrumenta u ruci,daje ritam treptajem oka.Usta izbacuju kineska slova,kao rezance iz supe. Ogledalo, išarano voštanim bojicamau pravcima vulkanske erupcije,popucalo je kao đon mojih zelenih starki,naprslo staklo na šoferšajbni komšijinih kola.„Nikada se nećeš vratiti“ – govori providan čovek u kožnom odelu.Nestabilan sam kao plovak na talasima.Nesiguran u svoj sledeći potez.Zamišljen stojim na naprsloj dasci.Zaboravio sam repliku.Šaptač je mrtav. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Gleđ

Za vreme groznicastavim pod moj jastuk „relaksan“njegovu knjigune bi li mi odnela glavudo mog oblakaali sa klizavih korica skliznem pravokroz vrtlog naslovana stranicu poluodšivenuod listanjau pesmu sa svetalcemi malenim ogledalomu kom nikada ne uspemda prepoznam svoje licei od cvokotanjaskinem malo gleđi sa prednjih zubapa je knjiga sve više mojaa sve manje njegovajer je obložena mojim sedefom I tako klizim niz stranicei propadam kroz opne stihovako bi mi još pravioveštačke kumuluseda me zadrženad poezijom snova Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing. 2022.

Poezija: Bipolar

Ми велишна сон ми доаѓаш ина грев ме мамиш.ВелишНе знам на клада ли да те врзамили до себе да те приковам.Оти,еднаш, ми доаѓа така,да те грабнампод кожата да те стуткам,па векови тука да минуваш.А друг пат– како низ минско поле чекорам.Па те вртам, те изминувам , прескокнувам.Гол живот да спасам. И молејќи ме да останамМи велишсакајќи те – ќе те оставам! ВелишНезнам дали коските да ти ги здробам,или срцето во сеф да ти го заклучам.Понекогаш ми иде,како куче бездомникна улица да те фрлам– првиот минувач да те земе.А веднаш потоакула…

Poezija: Niz ulicu

Zalutala sazvežđa na poluostrvu zagonetki,obasjavaju bronzano nebo iznad moje glave.Vrteška sažaljenja vrti me horizontalno,padam na glavu, više puta, na isto mesto.Izgužvana salveta u mom džepusmrdi na skorelu krv. Tuđe rane primam na sebe,prihvatam njihovu bol. Beskućnik me nudi parčetom hleba,u zamenu za zagrljaj.Sa starog kaputa otpada mi dugmekoje se kao novčić kotrlja niz kaldrmisanu ulicu. Prihvatam hleb za zagrljaj.Dajem kaput za osmeh.Trčim za dugmetom. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Dok zmajevi stasaju

Mijenjala je pjesmama naslove,mijenjala je pričama krajeve,sve za želju da je pozovu,da je pošalju da traži zmajeve.Znala je da ovdje život previše košta,da se para kao stari pulover,da se pismima ne zna ni markica ni pošta,da je život ovdje stari, olinjali ker.Znala je da će se izgubiti,da je neće ljubiti ni slava ni moć,Znala je da će pasti,Bogu dane krastibez potrebe da ikog zove upomoć.Mijenjala je pjesme za markicemijenjala je dan za noć,velike svađe za čarkice,mijenjala je snagu za bespomoć.Mijenjala je smrt za život i život za značke,i znala je…