Kategorija: Autorski kutak

Poezija: 100 godina sa Aleksandrom Kolontaj

Administrator

A htjela sam da vas štitim i branimda sahranim svako sjećanje na bolne zametke i amanete na društvene nepravderovove i u korov zarasle krovove  Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom da progledateDa odglumim ležećeg policajca kurvu s ćoška ulice  udovicu sveticugrešnicuboksersku vrećupljuvaonicu  sam htjelasamo da vama lakše bude  Da se smanjim na zrno graškasivo popodne bez vazduha daška da budem glas one prve trubei naoštrene na tocilu sablje ralo od motike i grablje da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa i prva u nju dragovoljno legnemHtjela sam za vas zube da stegnemda vas u tijelu bojažljivog…

Odlomak iz romana „Sotona u soliteru“ Dejana Simonovića

Administrator

Otac i ćerka Očev pogled je bio zažagren. Goreo je od nestrpljenja. Volim kada je takav. „Dakle, tako? Dakle, tako? To je to?“ Privukao je Melanijin roman. Zatim Strahinjin. Stavio ih je jedan preko drugog. Pa prekrio šakom kao da bi da ih sačuva od nekog ko bi pokušao da mu ih oduzme. Pa ponovo razdvojio. Zagledao se u naslovne strane. Na naslovnoj strani Melanijog romana bio je sveštenik bez lica, u mantiji, sa bičem u ruci. Na naslovnoj strani Vaskrsenja Lazarevog bile su muške šake,. Otvorio je, na preskok, nekoliko strana i…

Poezija: Čežnja

Administrator

posmatram s krova daljine plavei sitne glaveprolaznika žurno se roje kao u travisvici i mravijednakog lika oblaci jezde i lahor piricvjetni šeširiniz korzo šeću i niko od njih ne diže okogore visokogdje rode slijeću pritišćem grumen želja u džepupo vrućem crijepuprosipam maštu i sanjam rijeku i orlov leti ružin cvijeti staru baštu i tražim oblak u boji srebrada me pod rebrauhvati krišom odnese tamo gdje smokva rastei male lasteplešu sa kišom gdje mi je biće do srži tkanoi sazidanood zore rosne gdje su mi stope srasle u korui svaku poruzemlje…

Poezija: Serpentina

Administrator

U mojoj kompletno raštimanoj stvarnostiStvari teku svojim tokom, variram…Zavaravam se sitnicama, ozbiljnoKupuju me gramom ljubaznostiNajčešće kasirke u marketimaRadnice u pekarama i kioscimaSvako kulturan može da me prevari.Zato…Izlazim samo kad moramdo posla i nazad, rijetko u kafanuZamišljam da sam u igrici,kao zombiji me love, kao treba da preživimigram uvijek na hard, inače bagujemposljedice stvarne, redovno gubim.Još uvijek isti dječak, ključala krv…najosjetljiviji u razredu, radioaktivanjoš uvijek me stvari voze, prepuštam seizbjegavam ogledala i šišam se na keca.Ne uzimam opijate, nemam zvaničnu terapiju,još uvijek idem goloruk,ošamariću svakog ko mi kaže da iskuliram.A opet…Sapliću…

Poezija: Agonija

Administrator

Oštre ivice me grebuSlomljene stvari u mojoj glaviizazivaju nemirNervoznim korakom, krhkog tela,koračam po tankoj žici koja naginje na levo Vreme je za polazakPakujem samo dve stvari:Ruke i nogeTamo gde idem jezik mi ne treba Gledam vetar kako pomera graneLišće pleše svoju igruPretvoreni smo u školjkuiz koje čkiljimo zbog strahaod nepoznate situacijeu koju smo ubačeni Ja sam urlik pticei ugriz divlje mačkeJa sam tuga zgaženog psai agonija insekta koji živi kratko Radost mi je okrenula leđaOtvaram vrata dvorištai stajem na debeli hladan betonOko mene su prljave narandžaste cigle Rebus moga života…

Poezija: Ljubav ispod kišobrana

Administrator

Izađi sa mnom po kiši i poljubi me u ramePovuci me za kosu i pomiriši vetar u njojUhvati me za ruku i stegni jakoPrivuci me sebi i reci da me voliš kao nikog do sadaOteraj svojim dahom leptire u mom stomakuZakloni sunce koje izlazi iz moje kosePoljubi meUđimo zajedno u oronuli stan i razmenimo fotografijeOne iste koje smo napravili na polomljenoj klupi u parkuDaj mi par svojih fotki za uspomenu gde me držiš u naručjuJa ću tebi onu moju jednu gde piše da te volimZagrli me samo još jednom uz…

Poezija: Mesto pod suncem

Administrator

Kokoška i ja,i trava,i drvo,i sunce,i vetar,i leptir koji širi svoja krila…šepuri seI četiri guštera…jedna porodicaI puž koji hita ka svom cilju,i muve, milioni muva koji su danas dobili bitku sa komarcima,i ptica koja leti u mestu i pušta vazduh kroz sebe Kokoška sve to gledaZavidi toj pticiI ona bi taj vazduh,i ona bi da leti,i ja bih da letimUzmem gutalj piva,ko zna koji po redu,i ja letim!I kokoška sad zavidi meni,a mene baš zabole za kokošku Došla druga, treća, celo jedno društvo kokošakaHoće da me oteraju sa svoje poljane,a…

Poezija: Crvena vrata

Administrator

Soba je bila malasa mađarskim krevetomzidom od knjigai iskrzanim Tabrizom*tako da su nam se tabanidok smo plesaliosećali imućnimškoljke su nas posmatraleiz staklenih teglii u lice nam se smejalejer smo uporno čekalida zagrizemo biser Da ne bi prolazilikroz nečiji salonprobili smo zidi iskradali se kroz kuhinjunjene zavodljive mirisesa ruba ogledalamotrila nas je gospođa Vulfbledozelenim pogledomkoji je znao gotovo sveo naprslinama duhauspavljivao nas je Koenšapućući Suzanmislili smo lako je njemukoji nije paona sektaški zahtev monogamije I kad je izgledaloda smo uskladili dahizmeđu dva zvonkaprazna džepai čokoladnih zlatnikarekoše namda je sve što se…

Poezija: O(p)stanak

Administrator

Moj prijatelj kažeda se najljepše djevojke susrećuna autobuskim stanicama.Rekao mu Čola.Ne znam ništa o tome.U našim provincijamastanice su uvijek vlažnei zaudaraju na prošlost,zvučnici uvijek krčei zavijaju hardkor folk.Vožnju najavljuju neki slomljeni glasovi,kafa u baru pored obavezno je tanka,sendviči suvi i neukusni.Sa naših autobuskih stanicabusevi uvijek odlaze u neke velike gradovei svi se zavaravaju da nekud stvarno idu…Ja sam uvijek onaj koji ostaje.Plaćam peronsku kartu.Ni rastanci više nisu džabe.Od šaltera za prodaju karatado perona 4 tačno je 67 mojih koraka.Tačno toliko ću te još imati,dalje je sve relativno…Kofer ti je uvijek…

Proza: Slika je postala život

Administrator

 Neki su šetali, neki stajali kraj prozora, neki su sedeli. Ali kao da jedni druge nisu videli, nisu videli ni lepotu prvog prolećnog sunca koje je svemu, nakon duge i hladne zime, davalo život. Njihovi pogledi  vraćali su se u njihovu svest, bez spoljnjeg nadražaja, kao da su bili odbijeni od velikog zida. Taj zid nastajao je godinama,  u njihovoj svesti,  i svakim danom dodavali su mu još po jednu ciglu, dok se njime nisu potpuno zaokružili. Bojali su se tog spoljašnjeg sveta  u kome više nisu nalazili sigurnost a…