Ispljunuću zaglavljeno meso između dva kutnjakaStrahovi mi pomažu da oživim pokrete lutka iz ćoškaBujanje ulice postala je navika isprekidane stvarnostiBezazlen pokušaj bega od učmalostiVidim more kada pada kiša Odneće mi rukeOteće mi nogeIzlomiti glavuOdrezati ušiZašiti usta Cepaće me, postepeno Hvatači vode!Duvači vatre!Upijači vetra!Gospodari vazduha! Odbranite me Unutar šume našao sam mestoSagradiću bunkerNastaniću se u rupi U gornjem svetu ništa se promeniti neće Treba mi prostorDa napišem pesmu…Makar i pod zemljom Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Kategorija: Autorski kutak
Poezija: Bajka o ženi
Mogla sam da budemona što govori manjeona što govori smirenijeona što govorida se dodvorii da koristim više poštapalicada djeluje kao da ne znamšta ću da kažemali onda bih moralada slažema ja istinu volim višeod taštineod zlatne prašineod dobrogi od zlatnogod mogućegi vjerovatnogod svijetle budućnostikoja me čekaiako planeta i nije neka Mogla sam da budemvoda umjesto vatreda se ne plašišda će svaka riječda satreostatke ludilaproljećnog bunilaiz koga se nismo budilijer smo se uvijekbudnima čudilimogla sam da budemtvoj glasi da se ne zamarašda ti ležerno ponudim spasda mi očikao tajne sefove otvarašprstima…
Poezija: Čuvaj se
Aj zdravo i čuvaj se!Aha, važi, hoću, da…I evo čuvam se Od lošeg vremenaOd teških emocijaOd horor filmovaI crnih hronika.Od lude komšiniceI ljudskih udavaOd loših doktoraOd tupavih budala. Da da, čuvam se trošenja dinarahabanja neravaljutih raspravapraznih zabava. I evo me, čuvam se od zavidnih pogledaprokletih skotovalicimera, hohštapleraloših kuvara i šoferaCrnog vazduhaI jeftine hraneUveženog mesaI vode otrovane.Od jutarnjeg programaPopodnevnih torokanjaI večernjih dnevnikaGlupih serijaRetardiranih filmova,TrepfolkovaKvazirokenrolovaI tehnorejvova. Itekako čuvam se Od noći besanihDana umornih, dosadnih.Od frustriranih ženaPromašenih likovaMediokritetskih tipovaDežurnih patriota ilažnih mitova. Čuvam glavu od nadobudnihSrce od pakosnihDušu od iskušenja zluradihKrv od virusa…
Poezija: Kompas
Po magnetima na frižideruVidi se da nismo makli sa BalkanaStari je osamdesetih bio u Poljskojodakle je donio razglednicuMater je čuvala babe po BečuZa šta nemamo fizičke dokazeSestra je išla u Španijusuvenire su popili u povratkuoplakujući maturski rastanak.Nismo mi ni onda puno putovaliDa se ne lažemo jebi ga puno se radiloAli imali smo jednom godišnje,taj Harkanj i Pečuj,Kostrenu i Dubrovnik, svakako Trstobjašnjava stari,otpije čaj za prostatu, uzdahne…Kaže, jedan od onih životaKaže, dok sam bio mladKaže, dok sam bio živ…Putovanje je za bogate,dobacuje mater u prolazui obrćemo temu na cijene goriva.Otkad znam…
Poezija: Papirni ljudi
Rođeni su pre bukedok su se ljudi gledali u očine zna se odakle jenjihovo pleme krenulozna se samo dokle je doputovalona početku su segrlili sa drvećemkoje im je darivalo svoje životeda bi oni upisivali svojegajili su kult vatrekojim su krotili strah od nje Rođeni sa anomalijomplitkog pamćenjanisu se plašilinepoznatih prostorajer su stvorili mapekojima su mogliiznova da obasjajukutove svojih dušakada bi im se katkad um pomračiopravili su lomačeod jedinih dokaza da su postojali Autorka: Zorica Bajin Đukanović
Proza: Anđeo osvetnik
Rakel je jedan od sedam arhanđela. Njegov zadatak je da drži posrnule anđele i demone pod kontrolom, da sudi svima koji prekrše pravila. Uništava zle duhove, a pale andjele baca u pakao. Knjiga proroka Henoka, 2. ili 1. vek p.n.e Nedavno U Hotelu Splendid u Bečićima, 35-godišnja Darja sa ćerkom Keti, drugom decom i roditeljima uživa u poslepodnevnom suncu na terasi iznad mora. Krajem septembra – najlepšeg meseca na Budvanskoj rivijeri – organizovala je dečji maskenbal za ćerkin sedmi rođendan. Neki su se došli iz Podgorice, ili iz Dubrovnika, drugi…
Poezija: Pogled boje mleka
Samo tu, u mom zavičaju,nisam svojIzgubljen klizim u očaj Korice izgužvanog bureka na podu starih kola,postaju obrok za bubePuna pepeljara pikavaca i izgužvanih kazni,smrdi na buđU tom đubretu spava istina Kroz šoferšajbnu vidim pticukoja seče neboNe osećam vazduhSuzno oko otežava svetlostSve je beloTaj pogled boje mleka budi u meni gorčinukoja oživljava najgori deo moje ličnosti. Svetla grada su utihnula.Hoću da se sklonim, negde…Osećam se kao neiskorišćena vaza,koja žudi za cvećemŽivot neprimetno prolazi kroz mene,kao ruke kroz mlaku vodu. Kroz objektiv fotoaparatasagledavam kadrirane uglovestare kuće u kojoj sam odrastaoSrećna porodica mi…
Proza: Netko će drugi
Otkad sam zašla u respektabilne godine, odlazak tramvajem od točke A do točke B zna se pretvoriti u pravu pustolovinu. Vjerojatnost da ću izaći na pravoj stanici obrnuto proporcionalna je ozbiljnosti teme o kojoj razmišljam. Ako samo sjedim i gledam kroz prozor, gotovo je sigurno da ću izaći na željenoj postaji.Četvrtak je. Četvrtkom idem na thai chi u Maksimir. Pazim na izlazak, jer obično kasnim. A i postalo je prilično zahtjevno naći ih, jer stalno mijenjaju lokaciju i ako ne stignem na vrijeme moj tai chi se pretvori u trčkaranje…
Poezija: Nevinim prolećnim žrtvama u spomen
Za vas ću u sebi večni cvet posaditida mogu svakog jutra da ga zalivamda sećanje ne uvene za žrtve malenejer nemoć tužno nebo nada mnom krije,bol i jad nije puka mašta, nažalost gorka istina jes kojom se svako suočiti morapred kim je prepreka životnih gusta gora. Krvavi beogradski maj 2023.nek piru nemoćnih u rešavanju problemabude kraj da ta teška, na bitisanje, ljaga,ne ostane gradskom životu prevaga,neka se Sunce postara da nam osvetli putnevažnim zatrt, da nam razjasni kud krenuti,gde stati, kako se jedni prema drugima ponašati. Došli da uče, znanje…
Poezija: Kod Ruskog cara
Čekaj me tamo, gde si me nekad čekaoObuj one plave cipele i stavi kesu na glavuSvaki put kiša – ti si rekaoPretvori mi nedosanjani san u javu Čekaj me tamo, gde smo se držali za rukeNavuci žutu kabanicu i ponesi kišobran za meneSvaki put kiša kaplje niz olukeDok te gledam, krv mi vri niz vene Čekaj me tamo, gde si me uhvatio za ramenaStavi kapu i zaključaj sva vrataRekao si – nemojmo biti dva kamenaPočinjem da se smejem, a strah me hvata Čekaj me tamo, gde su jata golubova najvećaZatvori…
Proza: Taj tajni predmet žudnje
Svoju dugu plavu kosu snažno je zabacivala, šibajući me njome kao bičevima.Grudi su joj se sudarale a ramena podrhtavala. Ritam se pojačavao. Bedrima je poskakivala sa mojih kukova. Jecaj je prerastao u krik a trzaji tela nagoveštavali blizinu njenog orgazma. Ja sam netremice gledao iznad središta njenih grudi. Povremeno sam je jezikim dodirivao. Nismo se poznavali do pre mesec dana. Za mene, ona je bila jedna od bezbroj devojaka koje su šetale gradom. Lepršave haljine činile su ih kraljicama modne piste koja se zvala glavna ulica prestonice. Ali sve su…
