Poezija: Bunker

Ispljunuću zaglavljeno meso između dva kutnjaka
Strahovi mi pomažu da oživim pokrete lutka iz ćoška
Bujanje ulice postala je navika isprekidane stvarnosti
Bezazlen pokušaj bega od učmalosti
Vidim more kada pada kiša

Odneće mi ruke
Oteće mi noge
Izlomiti glavu
Odrezati uši
Zašiti usta

Cepaće me, postepeno

Hvatači vode!
Duvači vatre!
Upijači vetra!
Gospodari vazduha!

Odbranite me

Unutar šume našao sam mesto
Sagradiću bunker
Nastaniću se u rupi

U gornjem svetu ništa se promeniti neće

Treba mi prostor
Da napišem pesmu…
Makar i pod zemljom

Foto: Pinterest

Autor: Bojan Lojković

Related posts