Putopis: Izgubljene u Beču

*Tekst je originalno objavljen na portalu „Ziher.hr“: http://www.ziher.hr/putopis-izgubljene-u-becu/ . Što je s tih pet sati ujutro, pa majku mu, zar ne može šest ili sedam? Kako da uživaš u ičemu kad ti svaka crkva koju ideš pogledati služi kao mjesto gdje ćeš sjesti i dremnuti? Evo nas na autobusnom kolodvoru i opet ista priča. Svi čavrljaju, smiju se, dovikuju. Protuprirodno je ustajati u četiri i još biti veseo. Dovučemo se do autobusa, s prikladnim izrazom lica, popularno zvanim ODBIJ. Kaže, jutarnji tip. Pa’ko je normalan jutarnji tip? Krvi bi mu se napila…

Prikaz knjige Dušana Mijajlovića Adskog „Trošenje (ne)moći“

„Srušeni apsolutizam razuma i opovrgnuta vrednost pravila.“ (Dušan Mijajlović Adski: „Trošenje (ne)moći“; Narodna biblioteka „Rade Drainac“, Prokuplje, 2016.) „Čovek kad je sam ili je Bog ili đavo.“ (Latinska izreka) Ono što je u svetskoj arhitekturi dekonstruktivizam, to je Dušan Mijajlović Adski u srpskoj književnosti. Rasnom pripovedaču kakav je Dušan Mijajlović Adski sudbina je namenila još jedan u nizu teških zadataka. Ipak, ne može se svakome poveriti pisanje priča koje (ni)su istinite. No, to nije nimalo slučajno; tako zapaljivom narativnom materijom mogu da se bave samo istinski i vrhunski majstori stvaranja…