Pjesma
Tu
između dvije nepoznate
nastanila se jednačina bez načina
Jednočinka našeg stradanja
odigrana
na neriješeno
Drama bez raspleta
Tu
sam ti stala na crtu
lopta dobačena niotkuda
Vatra posred studa
vječita peripetija
Tu
gdje igrali smo na skor
Osvojili sve svjetove skoro
zvijezde dotakli
pa se spotakli
Ja još lutam
hroma bez oslona
gdje ni zore ni ćuka
Tu
gdje igrali smo Aske i vuka
Dotakli pravi život
u zenita žaropečini
uobičajeno odsutan u kolotečini
Gdje udarali smo penale
na žvale na vječito neriješeno
odriješenih ruku
Zavezanih u muku
čvor
u tor
između žice i pištaljke
Gdje nam je zazvonilo
tlačilo pa ozračilo
mjesto pod suncem
nad vrhuncem
tek da bi nas spržilo
Do kojeg smo odrali stopala
od aspere do astre
zarad par zvjezdanih trenutaka
koje ćemo prepričavati unucima
da oteto je prokleto
ako u svijest dočekamo
Da su nam živote upropastile razne koza nostre
i poslušne ovce
blejači na zvonce
Tu
gdje mi je tvoj dodir kožu spalio
još nosim žig
i upirem vid
očinji
U ono isto bolno mjesto
osvojeno
bez ijednog metka ispaljenog
Ko čeka dočeka
Pa vuka il’ čovjeka
Hroma bez oslona
Tu
gdje zore niti ćuka
ja još lutam
I još ne dam da mi stoka ubije duha
Autorka: Katarina Sarić
