Objavivši 1969. u „Reflektoru“ (dodatku lista Borba) članak pod nazivom „’Crni talas’ u domaćem filmu“, pisac i društveno-politički radnik Vladimir Jovičić verovatno nije ni mogao naslutiti da je time kumovao jedinstvenom filmskom pravcu nastalom u jugoslovenskoj kinematografiji sredinom šezdesetih godina XX veka. Želeći da sveobuhvatnim, a pritom ne baš lepim terminom ukaže na filmska ostvarenja koja su oštro kritikovala zvaničnu državnu i društvenu politiku, Jovičić je, ustvari, doprineo da se dotični filmovi najpre grupišu u jedan poseban žanr, a zatim da se taj žanr proslavi baš pod tim nazivom. Sve…
Kategorija: Film, umetnost i pozorište
O filmu „Društvo mrtvih pesnika“ Pitera Vira
Veličanstveno i poetično ostvarenje sjajnog australijskog reditelja Petera Weira , tvorca niza nezaboravnih filmskih klasika poput : ,, Izlet na Hanging rock“, ,, Svedok“, ,, Zelena karta“, ,, Trumanov šou“… ,, Dead poets society“ predstavlja snažnu emotivnu priču o sazrevanju, istinskim životnim vrednostima, slobodi, lepotama umetnosti i borbi za vlastite ideale i snove… Romantičarska poezija i bunt unutar konzervativne i krute sredine ekskluzivne ’’New England – Welton“ škole (krute institucije u kojoj su jedine temeljne, nedodirljive vrednosti tradicija, čast i disciplina – zaslepljene konzervativnošću i slavnom prošlošću, škole koja predstavlja…
Povodom serije „Porodica“: Oktobarska i martovska strana srpske motke
Otkako su Ričard Barton, Marko Todorović i Rade Šerbedžija igrali Josipa Broza Tita za njegova života, retko se dešavalo da na velikom platnu i malom ekranu imamo likove zasnovane na stvarnim ličnostima od kojih bi mnoge bile žive u toku emitovanja filma ili serije, a još se manje dešavalo da za igrani program budu adaptirane ličnosti koje maltene svakodnevno gledamo u aktuelnim informativnim emisijama i za koje vrlo dobro znamo kako se ponašaju i kako govore. I mada nam nije neobično kad vidimo da Helen Miren igra britansku kraljicu Elizabetu…
O filmu „Plavi somot“ („Blue velvet“) Dejvida Lična
… Plavi somot nije film za svakog. Neki ljudi su ga zaista shvatili. Drugi su smatrali da je odvratan i bolestan. Naravno, film jeste takav, ali ima dve strane. Morate da imate kontrast. Film treba da ima snagu. Moraju biti prisutne snage tame, tako da bude uzbudljiv i da može malo da vas uzdrma. Ako uzmaknete pred tim, onda tonete pravo u neko mlako đubre… Svaki put kada u nečemu ima malo te snage, neko će za to reći da je bolesno ili odvratno. Kada idete do ekstrema, često možete…
Svet se menja, neminovno, daleko doseže – nije sporno
Praviti paralelu između muzičkih festivala, zajedničkih izložbi i promocija zbirki knjiga logično je. Staviti u isti kontekst stvaralaštvo različitosti i nenametljivo otkrivati nova lica u pojedinim delatnostima ne samo da je privlačno već je i korisno. Na jednom mestu možete uporediti, uživati, sagledati svu raznovrsnost umeća i izvedbe. Pošto umetničko stvaranje nije ništa egzaktno, i ono što drugi vrednuju manje, vi možete vise, ili čak najviše, izazov je koji se ne propušta. Starost aktera je nebitna. Svakome je na volju da ustanovi šta želi, čak o tome i polemiše zastupajući…
Prikaz filma „Unajmio sam plaćenog ubicu“ Akija Kaurismakija
Aki Kaurismaki predstavlja kultnu figuru modernog Finskog i evropskog filma, velikana autorskog filma trajno ukorenjenog unutar beskompromisnog sveta andergraunda. Njegov originalni stil, socijalna tematika, rokenrol energija obojena setom i retro nijansama( po snazi i beskompromisnosti uporediva samo sa još jednim osobenjakom i buntovnikom s razlogom – Džimom Džarmušom) ostaju svetionikom u tami moderne evropske kinematografije posustale u svoj nekadašnjoj avangardnoj ulozi unutar sveta filma. Jedno od njegovih najimpresivnijih ostvarenja(iz možda najoriginalnije i najkreativnije faze stvaralaštva, koja traje od početka osamdesetih godina 20. Veka) jeste film Unajmio sam plaćenog ubicu(1990.), koji…
Bašta neposlušnih: O filmu Mine Đukić
Ako se nešto sa sigurnošću može reći za debitantsko ostvarenje Mine Đukić, to je da predstavlja izuzetak od pravila. Uz retke izuzetke, srpski film poslednjih decenija obeležen je dvema dominantnim strujama: prva je uvek živahna komercijalna akciono-sentimentalističko-komedijaška produkcija, dok druga, na ovaj ili onaj način, predstavlja tematiziranje srpske političke realnosti, u koju spada razračunavanje sa bolnom ratnom prošlošću i seciranje iskustva tranzicije. Neposlušni tako, u punom smislu svog naslova upućuju odlučno „Ne!” postojećim, već toliko puta viđenim, tematskim kompleksima. Poput biljke koja je, nekim čudom, uspela da izraste iz pukotina…
Poezija: Carske krune
Stigao je suton, sletio na krilaPapira od kašmiraOstavio grudi bez dahaUsta bez riječiZapljusnuo talasom vidokrug očijuSmjelih ljubavi okorjelih.Niti svoje poklonioŽutim klasjem obojioKose svileKose mileNanizao zlatne struneNiz planinske visoravniSijaju se svodom plavimSvog njegovog carstva krune. Autorka: Branka Blagojević
Marlena i žena vamp
Ich bin die fesche Lola, der Liebling der SaisonIch hab’ ein Pianola zu Haus’ in mein’ SalonIch bin die fesche Lola, mich liebt ein jeder Mann Doch an mein Pianola, da laß ich keinen ran Dietrich Zadimljena prostorija, ona na visokoj barskoj stolici sa muštiklom i pogledom žene osumnjičene za ubistvo, suviše svesna svog postojanja u vremenu kome nikako ne pripada, promuklog glasa, samo svoja. Na sebi ima odeću koja šokira. Ta odeća može biti muško odelo za prijeme ili neudobna žičana haljina Theda Bara-e. Akcenat oštriji, tvrdji izgovor mekih…
Poezija: Nedosanjanima
Da smo se bojama tražiliI da smo se ljubavlju gađaliDaljine bi nam bile bliže I ne bismo čekali prsteŠto ih sudbina zovuDa uzmu stvar u svoje rukeBili bismo jedno,Zvali se blizinaNe znajući nepripadanja mukeNe bismo bili nedostajući dioBio bi mojI bila bih tvojaI odavno bi ovaj isti san snioDa dijelimo jutraI ne bih te tražila na pogrešnim mjestimaNe bih uzalud lutala i živjela od jučeNasmijana bih čekala ova naša sutra Bila bih tvoj Neko…I bio bi Neko moj… Da smo se samo umjeligađati bojama… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest Autorka:
Film „Budala“ – verodostojna ekranizacija današnjeg ruskog društva
Režija: Jurij Bikov; Originalni naziv: Дурак 2014. godine svet je obogaćen novim ruskim klasikom, ali ovaj put u vidu filma čija radnja izgleda kao da je izašla iz romana Fjodora Dostojevskog. Počevši od imena i glavnog junaka, ovaj film najviše sličnosti deli sa delom ,,Idiot’’, gde glavni junak pokušava da bude idealno ljudsko biće nasuprot svim okolnim faktorima koji rade sve osim u njegovu korist. Radnja prati Dimu Nikitina (Artem Bistrov), poštenog vodoinstalatera koji živi veoma oskudno, u malom stanu, sa roditeljima, ženom i sinom, štedi svaku rublju ne bi…
