I dalje zveče Momine reči

Kako sam krenula retroaktivno sa iščitavanjem knjiga, uskoro ću biti u društvu Toma Sojera i Haklberi Fina ili ću sa Robinzonom zaglaviti na kakvom pustom ostrvu, a društvo će mi praviti neki Petko. I eto između razne „teške literature“, Momo je počeo da iskače sa raznoraznih mesta. Iz izloga, u fizičkom obličju nekog, njemu sličnog, usputnog prolaznika. Nemojte pogrešno da protumačite, ovo nije nimalo laka materija. U njegovim knjigama, romanima, hronikama, provejava sama ogoljenost, čisto pulsiranje života. A tu je i njegovo oštro, pronicljivo oko, koje detektuje, razodevajući, šta se…