Oznaka: Autor: Sonja Bratić

Poezija: Volim je

Administrator

Volim zveckanje njenog britkog hodaNokturno njenih potpetica koje lome svijetDok pleše po tankom ledu, kao da lebdiSpremna da dahom vatru ugasiDok joj u očima tinjaju zvjezdane iskreVolim što iako se plaši, spremna je na sve. Volim tu ironiju u čošku njenih usanaZnak da ispod očiju svoje sive sjenkeNije zaključala sa hiljadu ključevaŠto se ne plaši umora, ni padovaKao mače liže rane svojeSamo frkne i nastavi bez osvrtanja. Volim je kada plače kao dijeteTo nisu suze očajničke predajeTo su kapi rose iz koje se jutro budiA ona kao Jerihonska ruža nanovo…

Poezija: Bijeli krin

Administrator

Teška se polja povijajuMakovi crveni krvareU toj teškoj dolini plačaOstaše srca bez imena. Sunce zemlju žarko pržiVapaj za kišom odjekujeNeki pokret i tihi romorDolazi iz dubine skrhane duše. Bila je to nekoć dolina tihaPusta i srećna u svojoj blagostiCvijeće je travi šaputalo nježnoAl avaj dođoše strana bićaDa izgaze sve što je sveto. Sa zvijezde suza kristalna kanuCakli se molba iz njenih zjenaSva isprepletena od niti bolaOstade napuštena, tužna i gola. Iz ispucalih njenih njedaraJedan bijeli krin progovaraDoziva bijelu nebesku pticuDa vrati život nebeskom licu. Foto: Pinterest Autorka: Sonja Bratić

Poezija: Oda bolu

Administrator

Darivaću ti nebo pred strašnu olujugromove i vjetrovešto sve pred sobom nosemunje koje paraju usamljena srcasnove da ti haraju, da ti duša grca. Darivaću ti more što zahukatalo vritalase što odnose sve napuštene brodovedarivaću ti morske traveotrovne, prkosne i grdobnekoje na dno vuku da spoznaš kako se mre. Darivaću ti vjetrove besane i očajnešto čupaju iz korijenjasvo zemaljsko drvećeda ti mira ne daju, u okna da ti kucajusmiraja da nemaš,u očaju svitanje da prizivaš. Sve ću ti te poklone staviti pod nogeohola od bola, očajna od ljubavimoja mržnja da te…

Poezija: Pustinjska žalfija

Administrator

Pitao si me jednom davno,pod okriljem začaranog neba,posutog zvjezdanom prašinom,u noći u kojoj se čulapjesma pijanog zrikavca,da ti povjerim sve ono što čuvamu najtananijim dijelovima svoga bića,tajnu koju ćutim,nedorečenu u svim danimakoji ostaju iza nas. Gledao si meočima gladnim saznanja,kao da u meni postojineka zagonetka, mistična,poput razotkrivanja cirkuskog šarlatana,kao da će iz moga tijelapoteći rijeka riječi i donijeti otkrovenje. Šta sam to oćutala, skrila,kao pulsirajuću slikuiscrtanu rukom veselog ciganinakoji sav svoj život nosi u jednom džaku. To je tajna od sedam dana,sedam noći,sedam vjekova,sedam beskonačnihfantazmagoričnih svijetovakoji u dalekoj pustinjistvaraju savršen…

Poezija: Jerihonska ruža

Administrator

Moja usamljenost se budi i umirekao Jerihonska ružamože da prođe bezbroj godina tišineto nije nestajanjeto se zove izdržljivost. Jerihonska ruža,koja u tmini čeka cio vjekkristalne Nebeske suzeda u njoj probudeljepotu uspavane ljepoticedo nekog novog snastrpljiva u cikličnim krugovima obnavljanja. Kao drvo četrnečiji plod godinamaiščekuje slučajne ljubavnikeda okuse kapi iz njegove nutrine,dostojanstvena u svojoj postojanosti. Samotnost koja četrni ne donosi poraznjena nepropadljivost,njena je pobjedamjenjajući boju iz zelene u žutuu stalnom vraćanju s početka na krajpretvarajući sebe u kvrgavi dardonosi duši mirno konačište. Zato Jerohinskoj ružipoklanjam Četrnine sokoveda zanavjek prekinukonačnosti nepreglednih završetaka.…