Pitao si me jednom davno,
pod okriljem začaranog neba,
posutog zvjezdanom prašinom,
u noći u kojoj se čula
pjesma pijanog zrikavca,
da ti povjerim sve ono što čuvam
u najtananijim dijelovima svoga bića,
tajnu koju ćutim,
nedorečenu u svim danima
koji ostaju iza nas.
Gledao si me
očima gladnim saznanja,
kao da u meni postoji
neka zagonetka, mistična,
poput razotkrivanja cirkuskog šarlatana,
kao da će iz moga tijela
poteći rijeka riječi i donijeti otkrovenje.
Šta sam to oćutala, skrila,
kao pulsirajuću sliku
iscrtanu rukom veselog ciganina
koji sav svoj život nosi u jednom džaku.
To je tajna od sedam dana,
sedam noći,
sedam vjekova,
sedam beskonačnih
fantazmagoričnih svijetova
koji u dalekoj pustinji
stvaraju savršen neuništivi cvijet,
cvijet pješčane žalfije,
koja daruje pustinji
svoje srebrno lišće,
pokrivalo za zalutale,
iznemogle putnike.
Ta žalfija to sam ja,
oaza u nepreglednim dinama
koje me nanovo dovode tebi.
Ni osjetilo najiskusnijeg botaničara
nije pronašlo put do tog mističnog, nesalomivog cvijeta
koji stanuje pod mojim okriljem,
pokrivenim pješčanim
nepreglednim prostranstvom
u čijem svakom i najmanjem
zrncetu očitava se moja ljubav.
Ljubav koju ni suša,
ni vrućina od koje se gubi um,
do granica gdje pustinja
dobija obrise oaze,
ne može da uništi,
ta ljubav će trajati
čak i kada se poslednja kometa obruši
u pokušaju da stvori neki novi svijet.
Zanavjek,
kada svi brodovi potonu
zajedno sa svojim jarbolima,
pustinjska žalfija
ostaće kao simbol prkosa i inata.
Pitao si,
da li je sve to istina,
kako cvijet moze da traje vječno.
Samo sam se nasmijala,
vječnost je ravna ludilu
koje se sadrži u jednoj riječi,
Voljeti!
Jednoga dana
pored pustinjske žalfije
proći će umorni beduin,
poželjeće da taj zanosni cvijet
otrgne iz divljine
i da ukrasi kose svoje dragane.
Ali cvijet neće imati tu sudbinu.
Nekom neviđenom magijom
svoje mjesto naći će
među koricama stare knjige,
i pobjediće svoje nestajanje,
promjeniće svoj oblik
i dugo, dugo
među stranicama starog papira
u kojem obitavaju mnogi junaci
živjeće jedan živiot
koji se zove čekanje.
Čekaće da u tvoje ruke
stigne knjiga koja nosi odgovor.
Ugledavši ponosnu pustinjsku žalfiju,
niz tvoje lice krenuće tihe suze
i u tom trenu
saznaćeš tu davno sakrivenu tajnu,
saznaćeš koliko sam te voljela.
Foto: Pinterest
Autorka: Sonja Bratić
