Teška se polja povijajuMakovi crveni krvareU toj teškoj dolini plačaOstaše srca bez imena. Sunce zemlju žarko pržiVapaj za kišom odjekujeNeki pokret i tihi romorDolazi iz dubine skrhane duše. Bila je to nekoć dolina tihaPusta i srećna u svojoj blagostiCvijeće je travi šaputalo nježnoAl avaj dođoše strana bićaDa izgaze sve što je sveto. Sa zvijezde suza kristalna kanuCakli se molba iz njenih zjenaSva isprepletena od niti bolaOstade napuštena, tužna i gola. Iz ispucalih njenih njedaraJedan bijeli krin progovaraDoziva bijelu nebesku pticuDa vrati život nebeskom licu. Foto: Pinterest Autorka: Sonja Bratić
Poezija: Bijeli krin
