Teška se polja povijaju
Makovi crveni krvare
U toj teškoj dolini plača
Ostaše srca bez imena.
Sunce zemlju žarko prži
Vapaj za kišom odjekuje
Neki pokret i tihi romor
Dolazi iz dubine skrhane duše.
Bila je to nekoć dolina tiha
Pusta i srećna u svojoj blagosti
Cvijeće je travi šaputalo nježno
Al avaj dođoše strana bića
Da izgaze sve što je sveto.
Sa zvijezde suza kristalna kanu
Cakli se molba iz njenih zjena
Sva isprepletena od niti bola
Ostade napuštena, tužna i gola.
Iz ispucalih njenih njedara
Jedan bijeli krin progovara
Doziva bijelu nebesku pticu
Da vrati život nebeskom licu.
Foto: Pinterest
Autorka: Sonja Bratić
