Darivaću ti nebo pred strašnu oluju
gromove i vjetrove
što sve pred sobom nose
munje koje paraju usamljena srca
snove da ti haraju, da ti duša grca.
Darivaću ti more što zahukatalo vri
talase što odnose sve napuštene brodove
darivaću ti morske trave
otrovne, prkosne i grdobne
koje na dno vuku da spoznaš kako se mre.
Darivaću ti vjetrove besane i očajne
što čupaju iz korijenja
svo zemaljsko drveće
da ti mira ne daju, u okna da ti kucaju
smiraja da nemaš,
u očaju svitanje da prizivaš.
Sve ću ti te poklone staviti pod noge
ohola od bola, očajna od ljubavi
moja mržnja da te zatruje
do granica van stvarnosti
tvoje arterije u čvor Gordijev ću svezati
da zanavjek u tvojim venama
teče gorak pelin moga stradanja.
Da me kao čudakinju u sjećanje pohraniš
da se rodim nanovo bez imena tvoga
da tvoje prokletstvo skinem s bića svoga
košulju od kostreti bacim sa srca moga.
Foto: Pinterest
Autorka: Sonja Bratić