Poezija: Jerihonska ruža

Moja usamljenost se budi i umire
kao Jerihonska ruža
može da prođe bezbroj godina tišine
to nije nestajanje
to se zove izdržljivost.

Jerihonska ruža,
koja u tmini čeka cio vjek
kristalne Nebeske suze
da u njoj probude
ljepotu uspavane ljepotice
do nekog novog sna
strpljiva u cikličnim krugovima obnavljanja.

Kao drvo četrne
čiji plod godinama
iščekuje slučajne ljubavnike
da okuse kapi iz njegove nutrine,
dostojanstvena u svojoj postojanosti.

Samotnost koja četrni ne donosi poraz
njena nepropadljivost,
njena je pobjeda
mjenjajući boju iz zelene u žutu
u stalnom vraćanju s početka na kraj
pretvarajući sebe u kvrgavi dar
donosi duši mirno konačište.

Zato Jerohinskoj ruži
poklanjam Četrnine sokove
da zanavjek prekinu
konačnosti nepreglednih završetaka.

Foto: Pinterest

Autorka: Sonja Bratić

Related posts