Moja usamljenost se budi i umire
kao Jerihonska ruža
može da prođe bezbroj godina tišine
to nije nestajanje
to se zove izdržljivost.
Jerihonska ruža,
koja u tmini čeka cio vjek
kristalne Nebeske suze
da u njoj probude
ljepotu uspavane ljepotice
do nekog novog sna
strpljiva u cikličnim krugovima obnavljanja.
Kao drvo četrne
čiji plod godinama
iščekuje slučajne ljubavnike
da okuse kapi iz njegove nutrine,
dostojanstvena u svojoj postojanosti.
Samotnost koja četrni ne donosi poraz
njena nepropadljivost,
njena je pobjeda
mjenjajući boju iz zelene u žutu
u stalnom vraćanju s početka na kraj
pretvarajući sebe u kvrgavi dar
donosi duši mirno konačište.
Zato Jerohinskoj ruži
poklanjam Četrnine sokove
da zanavjek prekinu
konačnosti nepreglednih završetaka.
Foto: Pinterest
Autorka: Sonja Bratić