Poezija: Mrtvac

S kože mrtvaca sastrugala sam
sve što se može sastrugati
i nije mi smetao vonj koji je pružao
(moguće da ga je smatrao zaštitnim nevidljivim slojem)

ne pazeći na uljeze koji bi se mogli prikrasti
i uhvatiti me na (zlo)djelu
tražila sam davno urađenu tetovažu – znak da je boravio tamo
gdje sam radila

samo sam htjela uvjeriti oči
u postojanje čovjeka s žutom kabanicom
i očajnički velikom količinom nedostajanja
htjenja, želja bez skrivenih a kamoli otkrivenih mogućnosti
i uvjerih ih

tako ushićena natočih si pozamašnu količinu vina
u čašu – da me koji vinopija vidio, prijavio bi me
Odredu za kršenje vinskih prava
ne sumnjam

bez ikakvog straha napustih
prostoriju u kojoj uradih ono što je pravo a ne krivo
kako bi neki rekli
te joj dadoh novog vlasnika:
očajnog mrtvaca sastrugane kože

Autor: Josipa Lesinger

Related posts

Leave a Comment