Postoje tako neki ljudi
što žive za početak i kraj
s tobom važna je
samo sredina –
ona surova stvarnost
ona što se ne proživljava sama
već se međusobno gradi godinama
ona koja je tako i bolna i dobra
ali joj nema kraja
samo ide i teče
kao Dunav i Sava –
bukne tu i tamo
ali samo kako se ne bi stvorila praznina
živa je
i ostat će takva
sve dokle god me sretno u snove ispraćaš
a ja te vučem za sobom
jer zašto sama da stvaram sjećanja?
Autorka: Josipa Lesinger
Foto: Giorgi Lantos „Dunav“ (Pinterest)