Postoje tako neki ljudišto žive za početak i kraj s tobom važna jesamo sredina –ona surova stvarnost ona što se ne proživljava samaveć se međusobno gradi godinamaona koja je tako i bolna i dobraali joj nema kraja samo ide i tečekao Dunav i Sava –bukne tu i tamoali samo kako se ne bi stvorila praznina živa jei ostat će takvasve dokle god me sretno u snove ispraćaša ja te vučem za sobomjer zašto sama da stvaram sjećanja? Autorka: Josipa Lesinger Foto: Giorgi Lantos „Dunav“ (Pinterest)