VELIKA OČEKIVANjATražili su da im priča o životu šta je znalatražili su da im pjeva i ona je zapjevalatražili su da im cvjeta prosula im se u behartražili su njeno tijelo i dobili, kao pehartražili su da im piše nizala je pisma redomtražili su da ih hrani punila im usta medomtražili su da ih sluša pretvorila se u uvomolila je da ostanua niko je nije čuoponijeli su sve sa sobom što im je na dlanu dalagledala je dok odlaze i za svima zaplakala S JESENIProzor na kip, šuštanje kiše uzdiše…
Kategorija: Autorski kutak
Poezija: Bijeli krin
Teška se polja povijajuMakovi crveni krvareU toj teškoj dolini plačaOstaše srca bez imena. Sunce zemlju žarko pržiVapaj za kišom odjekujeNeki pokret i tihi romorDolazi iz dubine skrhane duše. Bila je to nekoć dolina tihaPusta i srećna u svojoj blagostiCvijeće je travi šaputalo nježnoAl avaj dođoše strana bićaDa izgaze sve što je sveto. Sa zvijezde suza kristalna kanuCakli se molba iz njenih zjenaSva isprepletena od niti bolaOstade napuštena, tužna i gola. Iz ispucalih njenih njedaraJedan bijeli krin progovaraDoziva bijelu nebesku pticuDa vrati život nebeskom licu. Foto: Pinterest Autorka: Sonja Bratić
Poezija: Crveni izlazak sunca
crveno sunce u sumrak izlazikoru kajsije razapne po svoduplavetnilom jutra obasja klasjezelenilom bora jezera gorska prilazi nam u svilenoj haljinicrvenijoj od krvi svetih herojada objasni smisao budućih buđenjai molitava pre spavanja crveno sunce nikad ne zalazikonstantno sija na obe hemisferena staračkim dlanovima mladih rudarana žaru cigareta zatvorskih čuvara od pamtiveka i kroz budućnosti na liniji sadašnjosticrveni zalazak suncau praskozorju stvaranjaobasjava mogućnost Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević
Poezija: Vešeraj, Titanik, Natalna karta
VEŠERAJKiša lije niz obraze i fasadespiraju seustajale fleke srdžbe malodušnostnakupljena buđ taštine čamotinjaprljavština lakomostigrad i ljude bar na kratko osvježilone zaudara na trulež TITANIKDržim se za tvoje grudi ko za deblona pučiniprestrašena da nas nešto ne povučeu vrtlogeda li da ti kažem hvala što još nisi posustao pod težinomil’ prepustimtalasima tvoga dlana da me njišujer je odveć u kalupu tvog pazuhamoje kopno NATALNA KARTAU jesen mog rođenja nebo je kišompritislo zemljunije izdržala potopvišak vode i dan-danas nadolazi s pljuskovima i otiče potocimaniz obrazeu pamučna polja jastuka Foto: Pinterest Autorka: Željka…
Poezija: Oda bolu
Darivaću ti nebo pred strašnu olujugromove i vjetrovešto sve pred sobom nosemunje koje paraju usamljena srcasnove da ti haraju, da ti duša grca. Darivaću ti more što zahukatalo vritalase što odnose sve napuštene brodovedarivaću ti morske traveotrovne, prkosne i grdobnekoje na dno vuku da spoznaš kako se mre. Darivaću ti vjetrove besane i očajnešto čupaju iz korijenjasvo zemaljsko drvećeda ti mira ne daju, u okna da ti kucajusmiraja da nemaš,u očaju svitanje da prizivaš. Sve ću ti te poklone staviti pod nogeohola od bola, očajna od ljubavimoja mržnja da te…
Poezija: Lunja
Kao Meseciznova te krnjimsopstvenim nesigurnostimaAli, ti svaki putizrasteš novajoš lepšaKao trava ispod lišćakoje se godinama nakupljalomirišeš na šumske požarei na kišu koja ih gasiTi si ona ravnotežakoju februar remeti godinirođendan koji jedva dočekašda bi ga posle mrzeoprosjak kojem udelišako ti je dan dobarŠake su ti pune prazninakroz njih protičumaglovite rekeUmešali, nećešda odeš. Foto: Pinterest Autorka: Mirjana Milenković
Poezija: Ruska poema
Zima sibirska obuze mi dahNeću odmah da mislim kako odlazišA priznati moram, to pomislim u prvi mahI dok zavesu navlačiš i polako prozor zatvarašČekam da padne prvi sneg.Ledena šubara na glavi mi stojiOpet pomislih kako sa stvarima svojim odlazišNeću da dane hladne brojimI dok zatvaraš vrata i stojiš na praguČekam da padne prvi sneg.Hladnoća stroga kaplje iz okaOdmah zamišljam da te nema više u snovimaI dok obuvaš cipele i vezuješ pertleČekam da padne prvi sneg.Belina ruska obuze mi dušuNe želim da mislim da te nema višeI dok kaput oblačiš i…
Proza: Rock and roll circus
Usamljen, gojazne figure u ofucanoj vijetnamci i farmericama, sumoran i lica prekrivenog kosom i bradom lagano sam lutao ulicama Pariza. Utonuo u melanholiju vlastitih depresivnih misli, otupelih čula i zamišljenog, snenog pogleda, sav u crnom – od istrošene, stare vijetnamke koja pamti mnoge neprospavane noći nalivene galonima alkohola i natapanja dimom cigareta, crne ,, egzistencijalističke“ rolke, farmerica i kožnih čizama, crn u duši uništenoj svetom očaja i bezdušnosti, trošio sam preostale, određenošću sudbine ponuđene korake, na putu ka groblju Pjer Lašez, poslednjem utočištu mnogih velikih umetnika i još većih ljudi. …
Poezija: Veliki prasak
Proza: Staklara na Belici
Bilo je velikih ljudi devetnaestog veka, ali jedan od najvećih sigurno beše Avram Petronijević. Rodio se u Tekiji jednog septembarskog jutra kada je majka Jelena bila u begu preko Dunava. Otac, Petronije, je bio strog čovek koji je poticao iz Crne Gore. Nosio je u sebi svu plemenitost roda iz koga je poticao. Avram je izrastao u visokog crnog momka, sa gustim brkovima i naočitog pogleda. Za ono vreme beše veoma obrazovan. Od malena mu je trgovački duh bio velika prednost. Voleo je da se cenka, prodaje i preprodaje. Majka…
Poezija: Pustinjska žalfija
Pitao si me jednom davno,pod okriljem začaranog neba,posutog zvjezdanom prašinom,u noći u kojoj se čulapjesma pijanog zrikavca,da ti povjerim sve ono što čuvamu najtananijim dijelovima svoga bića,tajnu koju ćutim,nedorečenu u svim danimakoji ostaju iza nas. Gledao si meočima gladnim saznanja,kao da u meni postojineka zagonetka, mistična,poput razotkrivanja cirkuskog šarlatana,kao da će iz moga tijelapoteći rijeka riječi i donijeti otkrovenje. Šta sam to oćutala, skrila,kao pulsirajuću slikuiscrtanu rukom veselog ciganinakoji sav svoj život nosi u jednom džaku. To je tajna od sedam dana,sedam noći,sedam vjekova,sedam beskonačnihfantazmagoričnih svijetovakoji u dalekoj pustinjistvaraju savršen…
