Usamljen, gojazne figure u ofucanoj vijetnamci i farmericama, sumoran i lica prekrivenog kosom i bradom lagano sam lutao ulicama Pariza. Utonuo u melanholiju vlastitih depresivnih misli, otupelih čula i zamišljenog, snenog pogleda, sav u crnom – od istrošene, stare vijetnamke koja pamti mnoge neprospavane noći nalivene galonima alkohola i natapanja dimom cigareta, crne ,, egzistencijalističke“ rolke, farmerica i kožnih čizama, crn u duši uništenoj svetom očaja i bezdušnosti, trošio sam preostale, određenošću sudbine ponuđene korake, na putu ka groblju Pjer Lašez, poslednjem utočištu mnogih velikih umetnika i još većih ljudi. …
Proza: Rock and roll circus
