Poezija: ***

Smrad detinjstva ispred okaživotinje bogom prokleterasute utrobe duž potokauzalud mi nocima prete zajedno sa bedom mladostioskudicom jadnog prtljagaiz drumova iznikle kostiU stolici ustoličenog vraga Vrhunac zanata i kreacijedostojanstvo čelicne vilicesmelost ulaska u opasnostigorcina prepržene girice Poput treptaja vrelog dahaiz usta drhtave vaseljeneoštroumna narav plahaza batom njenih koraka krene I putuje kroz carstvo ružagde mirisi nozdve širenjen odjek smrt razoružau besmrtnost ubedi leptire Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Proza: Kod Kice, u kafani

Izašao sam u kafanu, često čujem kada pozovem nekog od ortaka na mobilni telefon i pitam ga gde je. U duhu te rečenice i ja sam jednog jutra, hodajući unazad ušao napolje iz kuće, hodao unatraške ulicama, izašao Kod Kice u kafanu i tada sam, konačno, ispred sebe ugledao vrata. Atmosfera obična jutarnja: Džemo, na vrhovima prstiju leve ruke, iznad glave okrenute prema podu, drži ancer sa rakijom i kafama i hoda po plafonu. Još uvek čujem zvuk njegovih martinki. Za jednim od stolova, sedi on – i to lično!,…

Poezija: Svetlosti, molim te oprosti

Svetlosti, molim te oprosti,Za svaku lošu metaforu,Molim za trunku tvoje milosti,Dok čekam u predvorju. Ti, Svetlosti, što svet skrojiPo beskonačnim dimenzijama,Niko više ne postoji,Svetlost je dovoljna sebi sama. Majko svoga Tvorca i Tame,Slobodo izbora svakog dana,Mašine su se stvorile same,Potekao sam sa tvog dlana. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Pad u oči

premda sam previše širokipak ulazim u tvoje očiu pozadini ostaje kioskrasulom oivičen pločnik i klicama mana u fugnamavrline blede od vrelinepostajem svestan bede umaušao sam okrenut na bok zatičem plave akvarelei apstraktno slikarstvoruralne predelei hipi bratstvo u prestonici kulturekroz kišu muzikeu tebe zure krišomu sleđene frejmove i snove molim te samo bez paniketrenutak kad i emotivnopismenpred svima mora da vrisne nebo je tvojim nogama dno u uglu zenice otkrivenavrištiš kroz staklenu kugluodsečenom uhu bez imenapromakle slike svevidećem guglu dan kada si bila širokalagano se pokrila kapkomrazgoračenog stond okamora oko zenica…

Poezija: Šareni cvet

Dečak je bio uklet,dok na ledini nijeupoznao šareni cvet,koji kosmičku rosu pije. Cvet mu je dopustioda ga pomiriše,dečje igre je napustioi počeo o njemu da piše. Cvet ga je naučioradosti promena,dečak je zrelo zaključio:cvet je nastao pre vremena, prostor je u vlasti cveta,zajedno sa godišnjim dobima,i sreća budućeg sveta,koja pripada dobrima. Hrabrost je izduvala cvetpoput zvuka saksofona,cvet je na ledinu doneo svetposredstvom nebeskog korena. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Proza: Simona

Krenuo sam prema kupatilu. Ako ništa time ne do bijam, ništa time i ne gubim. Zašto onda razmišljam o akciji? Nadi sam davno objasnio značenje cinizma. Tada više nije bila mala, znala je tačno o čemu govorim. Od tada mi se više nikada nije javila, čak ni telefonom. Očekivanje sam uzdigao dovoljno visoko da su svi mogli sramnu golotinju dobro da vide. Ostao sam sam i sasvim svoj. I ceo ispunjen sobom. Na zidu, pored stepeništa, ispred jedne zgrade, znoj mi je izbijao kroz svaku poru. Ceo sam kao poliven…

Poezija: Teške boje

Mislim na crvenog mačka,Koji je u stvari ženka,Tigar je njena igračka,Lav je njena senka. Mačak je bio i blondiI narandzast kao šargarepa,I kad je namazan kao brendiZveri joj nisu ni do repa. Bio je obojen i kao cvekla,Sećam se i kao cigla-Odjebi!, samo je reklaI unedogled stigla. Opisujem kameleon mačka,Koji je u stvari ženka,Tigar je njena igračka,Lav je samo njena senka. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Kosmos

Mrak, Svetlost, ponavljanjeUstaljenih postupaka,Čežnja za beznačajnim javljanjem,Suze iznad prerađenog maka. Fokusirao sam se na njene rukeZamišljao njihove pokrete;Jauk u tišini izvan besa i buke,Rakije, knjige, cigarete. Tačno sam znao ko je onaBez podataka biografije,Kosmos se zove SimonaI staje u ugao njene fotografije. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Proza: Sloboda

Zovem se Slobodan i to je važno. Moje prezime koje se završava na IĆ u ovoj priči nije bitno. Povremeno živim u Ivanjici, povremeno u Parizu. U putu bih voleo da sam mrtav. Prevozno sredstvo samo me premešta iz jednog prostora u drugi. I, to nije ništa, čak ni optička varka. Kada sam u mestu, ja putujem u sebi. I jedino unutrašnje putovanje cenim i priznajem. Nisam odjednom teleportovan ovde. Mojoj pojavi, na ovom mestu, prethodilo je višednevno mukotrpno putovanje. Bio sam sa njom u Beogradu, na piću. Ona živi…

Poezija: U srcu borbe Crvenog sunca

Sa prave distancevidiš ih i sama,iza svake granicegde se lomi tama. Shvatila si konačno,mene zanemari,koliko je mračnona izvoru svih stvari. U slapu tvog zraka:vino, masline, blud;svetice na poljima maka,pobede, uzaludan trud. Ni svi drhtavi darovi,ni osmeh da izmame,ne razumeju robovi –borbu svetla iza tame. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević