Kategorija: Autorski kutak

Poezija: Providan čovek u kožnom odelu

Administrator

Tenzija ulične svetiljke koja treperi,nagoni me na besciljno trčanjeu smeru ničega.Silazim stepenicama intenzivne mržnje,koja kulja u mom stomaku.Napetost usporava rad srca, cveta koji vene.Ulični svirač, bez instrumenta u ruci,daje ritam treptajem oka.Usta izbacuju kineska slova,kao rezance iz supe. Ogledalo, išarano voštanim bojicamau pravcima vulkanske erupcije,popucalo je kao đon mojih zelenih starki,naprslo staklo na šoferšajbni komšijinih kola.„Nikada se nećeš vratiti“ – govori providan čovek u kožnom odelu.Nestabilan sam kao plovak na talasima.Nesiguran u svoj sledeći potez.Zamišljen stojim na naprsloj dasci.Zaboravio sam repliku.Šaptač je mrtav. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Proza: Žeđ

Administrator

Nema ništa gore nego kad usred leta nestane vode, a uhvati te žeđ. Popio sam sve što se od pića našlo u kući, čak drmnuo i malo rakije, pa opet ništa, grlo suvo kao da kap nisam popio.  Bila je to čudna neka žeđ. Zaklјučio sam da mi čekanje da gradski vodovod otkloni kvar nije saveznik, pa sam otišao do obližnjeg mini-marketa.   Znoj se cedio sa mene kada sam sav unezveren ušao u lokal i još sa vrata potražio vodu, po mogućstvu onu sa posvetom Paola Koelјa. Postao sam njen…

Poezija: Gleđ

Administrator

Za vreme groznicastavim pod moj jastuk „relaksan“njegovu knjigune bi li mi odnela glavudo mog oblakaali sa klizavih korica skliznem pravokroz vrtlog naslovana stranicu poluodšivenuod listanjau pesmu sa svetalcemi malenim ogledalomu kom nikada ne uspemda prepoznam svoje licei od cvokotanjaskinem malo gleđi sa prednjih zubapa je knjiga sve više mojaa sve manje njegovajer je obložena mojim sedefom I tako klizim niz stranicei propadam kroz opne stihovako bi mi još pravioveštačke kumuluseda me zadrženad poezijom snova Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing. 2022.

Poezija: Bipolar

Administrator

Ми велишна сон ми доаѓаш ина грев ме мамиш.ВелишНе знам на клада ли да те врзамили до себе да те приковам.Оти,еднаш, ми доаѓа така,да те грабнампод кожата да те стуткам,па векови тука да минуваш.А друг пат– како низ минско поле чекорам.Па те вртам, те изминувам , прескокнувам.Гол живот да спасам. И молејќи ме да останамМи велишсакајќи те – ќе те оставам! ВелишНезнам дали коските да ти ги здробам,или срцето во сеф да ти го заклучам.Понекогаш ми иде,како куче бездомникна улица да те фрлам– првиот минувач да те земе.А веднаш потоакула…

Poezija: Niz ulicu

Administrator

Zalutala sazvežđa na poluostrvu zagonetki,obasjavaju bronzano nebo iznad moje glave.Vrteška sažaljenja vrti me horizontalno,padam na glavu, više puta, na isto mesto.Izgužvana salveta u mom džepusmrdi na skorelu krv. Tuđe rane primam na sebe,prihvatam njihovu bol. Beskućnik me nudi parčetom hleba,u zamenu za zagrljaj.Sa starog kaputa otpada mi dugmekoje se kao novčić kotrlja niz kaldrmisanu ulicu. Prihvatam hleb za zagrljaj.Dajem kaput za osmeh.Trčim za dugmetom. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Dok zmajevi stasaju

Administrator

Mijenjala je pjesmama naslove,mijenjala je pričama krajeve,sve za želju da je pozovu,da je pošalju da traži zmajeve.Znala je da ovdje život previše košta,da se para kao stari pulover,da se pismima ne zna ni markica ni pošta,da je život ovdje stari, olinjali ker.Znala je da će se izgubiti,da je neće ljubiti ni slava ni moć,Znala je da će pasti,Bogu dane krastibez potrebe da ikog zove upomoć.Mijenjala je pjesme za markicemijenjala je dan za noć,velike svađe za čarkice,mijenjala je snagu za bespomoć.Mijenjala je smrt za život i život za značke,i znala je…

Poezija: Mine u glavi

Administrator

Param svoje srce,zbog tvojih zaštićenih očiju,prekrivenih tamnim staklima,koje ne odaju ništa. Demontiraj ove mine u mojoj glavi.Moje vruće telo isparava.Tvoj hladan dah ga gasi,da se ne rasplamsa i počne da gori. Ljudi koji umeju da volebodre me iz potaje.Video sam svoj odraz u tebi.Tvoje grudi su mi jastuk utehe. Budi pažljiv prema ženi koja slika.Ti, čovek koji pišeš si njen oslonac.Savetuje me pesma u nastajanju. Na gramofonu se vrti ista ploča.Sa njega odjekuje naša pesma.Volim tvoju tišinu,tad te najbolje razumem. Sve je do nas…Sve ono što je važno. Autor: Bojan…

Poezija: Šaputanje

Administrator

Zamislitejoš uvek postoje onikoji pišu poezijuneregistrovana sektaosiromašena gordostdruštvo mrtvih pesnika Prerušeniu činovnike i klošareneurotično mrdaju laktomi gužvaju lice rukomna praznim promocijama U jednom njujorškom kafeuKiš nešto poverljivo govorina uho Sontagovoji znam da ova scenaneminovno čekasvoju pucketavu pesmusa istim onim poverenjemsa kojim je Brodskispustio glavupod krilo venecijanske golubice Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing, 2022. Foto: Pinterest

Proza: Promaja

Administrator

Volela sam da volim više nego uobičajeno. Možda zato moja ljubav nije imala gde da ode. Držala sam je čvrsto stisnutu među nedra. Nisam joj davala da izađe iz mojih okrilja. Znala sam da volim više nego drugi a manje nego što sam želela. Moji snovi su bili samo moji. Nikda ih nisam puštala da izađu iz mojih grudi. Maštala sam o oblacima koji su bili suviše visoki za mene. Mislila sam ako porastem još više , da ću uspeti da se popnem na njih. Rasla sam svakim danom sve…

Poezija: Dvojazični дарови

Administrator

Ме прашуваш:-Kako si provela ove silne godine,jesi li bila grljena, ljubljena? -Jesu li te mazili, pazili,zvijezde skidali, obalom bisere darovali? -Jesu li ti u jedra vjetrove puhali,korak raspjevali, pa hodala – lebdeči? -Jesu li ti puteve otvarali, brda izravnjavali,Sunce, tebi prlagođavali! -Jesi li se smijala ko luda,vrištala od boli i suza ludovala – od sreče! -Jesi li bila slavljena svakog jutra i svake noči?-Jesu li vino za tebe ispijali,pijani i zaluđeni muziku do daske puštalii ispod prozora – pijesme ti pjevali?(Jesu li umijeli s tobom…) -Jesi li bila voljena –…