Poezija: Gumene bombone kiselog ukusa

Čovek bez odgovora koračapo gumenim bombonama kiselog ukusa.Slepi psi pevaju zaboravljene pesmeMačke zavijaju piskavim glasomskačući sa visoke zgrade, bez padobrana.Žele-zeka nosi bejzbol palicu radi sigurnostisvojih potomaka. Kada bih pomislio da drvo ne postojiza mene više ne bi bilo mesta u šumipunoj kišobrana. Sloboda stvaraoca je mikro-kosmosu džungli isprepletenih mislikoje prave kratke spojeve opasne po okolinua zdrave za ljudski um. Kako si?Odlično…Ma, sjajno sam.Kako si?Dobro sam…sve je kako treba.Kako si?Onako…nekako sam prazan,ravnodušan prema svemuKako si?Nisam dobro…upao sam u rupu iz koje se teško vadi…Još uvek padam. Autor: Bojan Lojković Foto: Pinterest

Poezija: Ko voda

Letjela si mi po leđima,lakirala usne umjesto noktijupljujući u šaku,ko ptičurina. Po rebrima mojim tražila boju svoje pjesme,ko da voda novina može biti.Pod pritiskom svih bijelih zabluda,istraživala si mi šake da slučajno na njima nešto novo ne piše.Pod tvojim krilom dosanjah nebo.Na kraju svega, na početku krajamahnula si mi, i počela da tečeš baš ko da voda si. Oko, čije li si sad oko?Moje, tvoje, naše?Svemira ili nemira?Koga sad gledaš, čije li te suze plaše? Autorka: Nada Matović Foto: Pinterest

Analiza pesme „Plava ptica“ Čarlsa Bukovskog

Jedna od najpoznatijih pesama američkog andergraund pisca, buntovnika i bitnika poznatog u svetu književnosti po svojim jedinstvenim, anarhičnim, beskompromisnim proznim delima – romanima kao što su Bludni sin, Žene, Faktotum i Pošta ili pak urnebesnim, strašću i ironijom  obojenim zbirkama kratkih priča poput Zabeleške starog pokvarenjaka i Priče o običnom ludilu, Čarlsa Bukovskog, ’’Plava ptica“ je objavljena 1992. godine u zbirci pesama pod nazivom ’’Poslednja noć pesama na zemlji“. U središtu pesme je jedna od najdublje ukorenjenih ljudskih emocija, ranjivost, kao i potreba čoveka da ono najnežnije i najvrednije sačuva…

Dušan Zaharijević: „Jezik je nepregledna širina iz koje isplivava neverovatnost“

Dušan Zaharijević je perspektivno ime savremene srpske poezije – dobitnik je nagrade ,,Stražilovo“ za svoju prvu knjigu poezije Antologija savremenog pesništva/ Antilogija svevremenog rečništva (2017), dok je za (Ne)dohod (2020) ovenčan ,,Pečatom varoši sremskokarlovačke“. Kao što već i samim naslovima knjiga možemo naslutiti, jezik i njegove upotrebne mogućnosti su naročita okupacija ovog mladog autora, koji pritom ne zaboravlja ni tradicijsko. U intervjuu koji je dao za ,,Čupavu Kelerabu“, između ostalog, otkriće nam koliko značaja u stvaranju imaju emocija i čitalac, kako se slažu muzika i poezija, ali i dati uvid…

Poezija: Igla, konac i ploča

Preskačem titule koje mi pripadajugrabim za porazima određujući krahkonce zašivam na pogrešnom mestutabani me svrbe poput išibanih leđa Dovršio bih poneku bitnu stvarsa početka svitanjatrudeći se da nas ne ugušim Sanjam da ću se vratiti boljii ne vidim da sam usput izgubio vidu viru spokoj u mašti rovašuspavan uz pokvarenu pločui iglu koja pogađa promašene tonove Autor: Lazar Brajković Foto: Pinterest

Poezija: Mrvice hleba

Disko kugla je ućutkanau mrklom mraku gustom kao smola.Moje noge polivene lavomne mogu ni napred – ni nazadU svojoj postelji Bog pravi mozaik svetaod mrvica hleba, dok jede čajnu kobasicu Odeven svojom nesigurnošću ja puzimka oslobođenju straha od neuspehaPravim beskonačne krugove u kružnom tokunezadovoljstvaStrela preživljavanja pogodila me je u leđa.Trnem od konstantnog bola Odsutan sam…Odlutao sam na neko bolje mestoTamo gde me primećujuGde mi ne treba dugme za uzbunu,ni pištolj ispod kreveta. Leševi mi pričaju o trijumfima prošlostiSavetuju me da je odustajanje jedina opcijaGrobno mesto je zauzetoNi tu ne mogu…

Poezija: Zaborav

ja ne pišem više o tebijer stvarno ne bi’da udišem teške prašine talog koji je preko godina paoi pocijepaoza pretres ovih sjećanja nalog ja ne pratim korake tvojekošulja bojeni poznat parfem prestižne vrste ja ne pamtim datume važneni riječi snažnepozivni broj, ni male prste ja ti više ne govorim imei ove rimesamo su trzaj napukle kosti koja zaboli kad sluti kišei nikad višene zaraste u cjelosti Autorka: Željka Vračević BIOGRAFIJA Željka Vračević je rođena 22. 9. 1991. godine u Prnjavoru. Osnovnu školu je pohađala u Gornjim Smrtićima, srednju Gimnaziju u…

Poezija: Cepanje straha; Poslednjim Amazonkama; Volela bih da se volim

CEPANJE STRAHA koračamobećala sam sebiod svake kapi krviiz tabanajedna grobnicaza sliku iz prošlosti koračamdok zemlja podrhtavau nemilosti koračamda stignemna ivicu tvog svetagde je ništa i stižemda vidim odrazzalazećeg suncana vodikoja se probijaizmeđu dve stene. POSLEDNJIM AMAZONKAMA Vama,za koje se ne zna,o kojima se ćuti,koje niste navikleda kažete kako steslušajući druge,deleći savete,nesebično pomažući,dajući reč… Vama,što ste same decu dizale,u ognju samoće umiralei iz pepela se ponovo rađale,da niko ne vidi… Vama,bezdetnima, iz raja izgnanima,u ljubavi nespretnima,robinjama principai sopstvenih zabluda… Vama,satkanima od snova,smernosti okova,odanosti i gordosti… Još uvek pripada ceo svet! VOLELA…

Poezija: Dobre žene se ljute

Čovek sa zida mi šapuće reči:Dobreženeseljute. Bez nje ja nemam miran san.Živim u njenim očima.Oduvala nas je noću spokojan san.Prstima prelazim kroz mrak.Izbačeni smo iz vakuum pakovanja.Izgužvani, u besanoj noći, mi lovimo prošlost. Voleo bih da sam tableta u tvojim ustima,da me rastopiš svojim nepcima i jezikom,da mogu da skliznem niz tobogan tvog grla.Želim da vidim tvoj mehanizam, izbliza.Kao špijun u kariranom odelu, sa lupom u ruci. Dok si iza zatvorenih vrata,osećam te u glavi.Ti si kao buva na lovačkom psukoji brzo nanjuši slabost. Čovek sa zida mi šapuće reči:Jednogdanaćešostatisam.…

Poezija: Izvod iz matične knjige rođenih

Rodila sam se pod crvenom zvijezdoma raslazagledana u onu Mikinu plavu Nije trebalo da ih lovim strasno/zvijezde/već da gledam preda seNisam tada znala da sama ću sama postati najveći neprijateljbesportfeljoka zgasla Zatočenica ubijelim kočijama što preko polja jezdeda će se kola svakana meni slomitii svaka me rđa nagristi Trebalo je da izučim diplomatijunabubam neku taktikunabacim blaziran kezdisjunkcije ekskluziv/ili da se makar zavučem u mišju rupu/dok sve ovo prođeglas se kiča i zatrovane krvi stišapa da s bezbjedne udaljenosti iscrtavam maršrutuputau kokošijim kostimau graškamana čija isturena mjesta još samo moja tvrdoglava…