Poezija: U svim preostalim zemaljskim noćima

Zašto pišeš o sazvežđima davno progutanim;Svojom si večnošću kao lancima okovan,večitom tihom nadom prerezan.Zar te ne guši sav taj mulji svo to blato,što u duši svojoj nosišk’o breme neko preteško. Rađaš li sve te rečiu bolu svom skrivenom;Jadom samo, ili sudbinom prvenca,zanesenim lažima, roblju prodanog.Tihom, maglovitom pesmom uspavanih,zabludom gorkom podojenih. Pustinjom su tom, svi na ovom svetu hodili,u srcu odjeka gluvog prognaniod sebe i od drugih, kamenom blagosiljani.S litice bacani, ko pogane zveri,čeljusti razjapljenih.Urlicima svoje golgote ispraćeni,na gozbi strvina, beskrvno posluženih. Zar teška vesla tvoje moćne galije,nisu bar malo umorila…