Pas je najbolji čovjeku. Zato vakat pasjim ne nazivaj, a pasjaluke ne radi.Ne zarad mene, no pasa radi. Njima ime kaljaš,a to ne valja.Jer, pas te samo ugrist’ može, pa tebi bijesnom možda i svoje bjesnilo prenijeti.I to bi bilo sve od psa koji ne valja. Čovjek ti naopak prvo izgrize utrobu bez ijednog poštenog ugriza,osmijehu grunt na licu oduzme,pa natenane skrši onu ideju što te zasvagda armirala: nadao si se.Čovjek ti naopak tako i do duše stigne razoružavajući te od života. Tada je smrt samo stvar tehnike. Zato ja,između…
Oznaka: Autor: Omer Ć. Ibrahimagić
Poezija: Dunjaluk oko mene
Uključim radio.Govore o povoljnostima u obilascima Europe.Cijena: sitnica.Uporedim s platama.Glava boli kolika je: sitnica. Promijenim stanicu.Ratni vojni invalidi potražuju više im puta obećano.Onaj đon – obraz što je obećao više nije na toj poziciji (napredovao),a onaj što jest, još nije obećao. Uključim TV. Operacije protiv starosti su postale potrebnije od onih koje otklanjaju bolest.Otrov pod kožom* je, kako vidim, traženiji i skuplji nego lijek. Klik. Funkcije potkraj marta, nimalo ubjedljivo,dogovaraju isplatu novembarske zarade napaćenim proleterima.Bez zbrke, strke i srkleta.Uz besplatne sokove, kafu, čaj i mineralnu. I kompletan ručak za 2.75…
Poezija: Nedostaju mi riječi
Nedostaju mi riječi da je ispjevam. Slova ulaze u mene kako hoće.Ne mogu da ih izdvojim. Stisnut i napučen,zameten u haosu,iscrpljen poplavama od kojih bježim,ne posustajem. Vapim za jednostavnošću.Molim za običnost.Sanjam pjesmu. Budem li pohranio ono što čitam,postaće filozofska. Stavim li ono što čujem na ulici,grmiće barbarski. Autor: Omer Ć. Ibrahimagić Foto: Pinterest
Poezija: Ostrvo
Davno-poodavno, u dobroj i maloj zemlji, tekla je rijeka, i mirna i plahovita.Na njenim obalama živjeli su ljudi, crni i bijeli, žuti i crveni.Voljeli i nevoljeli, ratovali i mirili se.I vrijeme je, kao rijeka, teklo. Nekolicini mahera, i crnih i bijelih, i žutih i crvenih,palo je na pamet da sagrade ostrvo.Sve je ličilo na ekstrafazon.Sprva se činilo da rijeka ne popušta i da će se društvo umoriti.Mnogi su im se smijali govoreći da je ta zamisao čist promašaj.Broj fajtera koji su podizali ostrvo bio je razmjerno mali,ali se, na čuđenje…
Poezija: Dijaspora, još jednom
Za treptaj prije,promaha je stigla na ručak kroz vrata širom raskriljena za njih.Pendžeri su zaškripali poput kostiju predaka davno zagrnutih crnicom. Bili smo uštificani, spremni za inspekcije i korekcije.Pristojni – poput naklona.Falilo je još samo potkovano jaje. Bezuspješno smo pokušavali načeti teme, nekada zbližavajuće.Jaz se činio puno veći od širine kuhinjskog stola.Sledila nas je kakvoća života na kakav su svikli –rastopila ih je srdačnost sa kakvom smo ih prigrlili. Rasijanje je pokušalo da se bezbolno uglavi u davno napušteno tlo.Nije se primilo.Sanjalo je Maticu, a hodalo po mrtvaji. Bilo je…