Bezgraničan ne prelazim granicu,
Neograničena u posedu vlastitom,
Ožiljke grehova na svom licu
Senčim tuđim bezgrešnim snom.
Pošteđena prisvojnih prideva,
Na usnama od slobode vlažnim,
Nemim glasom jasno mi opeva
Sve što u ništavilu tražim.
Na uzburkanim talasima Crnog Avgana,
U pristaništu dopa iz mode izašlog,
Na prohladnoj strani mediterana
Zaranjam u mulj i talog.
Ispod same granice očaja,
I debele skrame od katrana,
Gledam kako ceo svet osvaja,
Kao vazduh sa svih strana.
Foto: Pinterest
Autor: Dejan Kolarević
