Noću se krovovi
spuste da sva težina
neba padne na leđa
jednog čovjeka
sovljive oči
u madežima od vlage
do jutra traže
jedno smisleno parče
besmislenog mozaika
istovjetnih
pitanja roj
zateže uže oko vrata
i zuji po sobi
urlik tišine
izmiče klupu
pod stopalima
Foto: Pinterest
Autor: Željka Milinčić
