*Izbor iz zbirke pesama „Kalem“ gledam ti lice u magli tamenas dvije samekonac i igla na svjetlu svijeće bora se čelou slabo tijelostarost je stigla ušivaš porub na mom rukavupovila glavuda vidiš bolje imala uvijek da sve istrpiši mene skrpišskladište volje i ne znam kada mi je promakloda te dotaklogodina breme i ne znam zašto dani su teklia nisu reklida me pripreme da jednog dana neće te bitii konca nitiušiću sama i da mi ništa faliti nećeko plamen svijećei nad njim mama Autorka: Željka Vračević BIOGRAFIJA Željka Vračević je rođena…
Kategorija: Autorski kutak
Poezija: Adamova jabučica
Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…
Poezija: Zalogaj
Zalogaj tuge,jedan samo. Ustala sam jutros gladnavina, muzike, boje i sunca,kod tebe je drugačije, na tvojojstrani sigurno sve od obilja grca,a previše je puta rečeno:hvala, ne treba,ne brini, samo putuj, doviđenja,ne bih mijenjala svoje sivilo zatvoja šarena snoviđenja. Zalogaj tuge,jedan samoi jedna ljuta za put. Zaspaću noćas sita mirisa,riječi, slika, dalekih dana,ti ćeš zaspati nekako srećnije,ruke ćeš širiti poput grana,a tvoja krošnja neće šuštatikad s jeseni nekakvi vjetrovi krenu,tvoji će korijeni svuda štrčati,za ljubav tvoju i ljubav njenu. Zalogaj tuge, jedan samo,i jedna ljuta za put.Daj, nasmij se jednom,ne budi…
Poezija: Za Uspavanog Vječitog Dječaka
U vrtlogu utrobeBorbe.Ne znam koji po redu dan…Možda dan i ne postoji,Možda je i vrijeme stalo,Možda me ništa i ne boli?Umišljam i to maloZnakova živosti što kroz mene teku.Čekam.I čekam…Tražim nadu neku.Malo dobro.Udah.Čekam glupavi znakDa je sve u reduI da je život lak,I da dobiješ tačno onolikoKoliko si u stanju da nosiš,I gdje “biti jak”nije pitanje izboraNegoJedini PutKojim se Mora,Uz raspeće,i kolaci čavle…Na kraju koga vidiši anđele i đav’le!U vrtlogu utrobe…Borbe.Budne.Misli su tihe.I čudne…ZaUspavanogVječitogDječaka… Autorka: Jelena Kovačev
Poezija: Spoznaja
Poezija: Trojica
Vas TROJICU za svetu Trojicukao malo na dlanu vodicukao oka zjenicučuvam. U ime oca i sina i svetoga duhaU ime kćeri dopisane, nepismeneu pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenicekrsti sejedna žena, razdijeljenana vas trojicu ravnopravnih snaga – Junaci!neka su vam vazda podignuti barjacina tri stuba za kuću davno razoranu kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira – Nikad vam ništa ne valja. Da ima žene i kuće bi bilo!E vuci gorski, šakali moji da kuća što valja i vuci bi je imali! Čuvam…
Proza:***
Jednom davno, Amerikanac, došavši u Kinu, začuđen njihovom doktrinom i mentalitetom, upitao je začuđeno, skoro šokirano, prijatelja Žin Yao-a:-Zar vi ne gledate TV,čitate li novine?Yao mu je odgovorio:-Zar vi i dalje ne shvatate? Sve je to propaganda. Voleo sam da gledam National Geographic i Discovery, onda mi je otac otišao, sasušen od raka kao ruža bez vode i ostao sam sam. Prođe više od tri godine a ja ga uključim ponekad, da izdominiram slagalicu na RTS-u, koja počinje u 19h, čak i to nije to bez naše drage Milke Canić.…
Proza: Rupa veličine klikera
Predveče je.Sumrak počinje svoj kratak život dok ne stigne noć.U polumraku, sklupčan ležim na klupi u parku.Samo tišina i ja.Buka je ostala na ulici,daleko od mene.Hladno je.Prija mi ta hladnoća.I samoća mi odgovara.Sve je kako treba.– Danas je baš hladno, zar ne?Čuje se glas, koji sam locirao iza klupe na kojoj ležim.– Da, slažem se. Zbunjeno se složih.Nisam se okrenuo, samo sam se naglo uspravio u sedeći položaj.– Sve je u redu, druže, nema potrebe da se plašiš.Nisam znao šta da odovorim na ovo, pa sam ostao nem.– Nego, je…
Poezija: O lijepom
Daću sve što imamSamo mi ne dirajtedušne škrinje.One su samo moje!Jednom sam prosula“bisere pred svinje”I od tada ih samona srčana vlakna vijenim.O srećama ćutim,Tako lijepo ćutim…Najglasnije na svijetuih samo sebi šapnem.Svaki dan po jednu srećuNa ovaj poderan dlan kapnem,Kao čarobni melemKoji puknuto zacijeli,Kao crveno kad se prospena snijeg bijeliPa svako sivilo na tren oživi.U svakom uglu sebenosim toplinuI grumen ljubavi.Neslućene ljepote nosim!Glupava radostNa još gluplje stvariiz mene vrca.Znate li da u meniUvijek kucaju dva srca?Kad jedno umreDrugo ga smijeni.Beskraj je neba,morai plavog u meni!Svijetu sam ukralaSve Suncokrete i Sunca,U sebi…
Poezija: 21. 10. 1941.; Recite nam…; Sadašnjost
21. 10. 1941. Da su imali krilaTog crnog oktobraKada su smrti gledali u očiČeta đakaNa nišanu okupatorahrabro u reduSpremni da smrt umestoŽivota provedu Recite nam… Recite namKako da živimoČemu da se divimoŠta da pišemoKako da dišemoKoga da volimoKome da se molimoŠta će bitiKad nam ućutkaju misliOduzmu osećanjaI narede da živimo Sadašnjost Kupićemo budućnostProdaćemo sebeI snoveIzdaćemo sadašnjostZa ideale bolje Autorka: Dajana Đurić Foto: Pinterest
Poezija: Neznanac
Kada izađem iz tela,pobegnem od sebe trčećim korakom.Tražim neku drugu kožu da me primi,da se srodimo ipostanemo bliski.Jer ja sa sobom nisam dobar. Boli me telo,razum mi puca u glavu…To je trenutak kada svoje napete žileprikačim na žičaru,pa se vozim danima…Dok ta krtost ne pukne na pola.Jedan deo ulažem na piće,drugi na spavanje. Izlažem sebe kao tupi predmetna aukciji…Možda se neko zajebe,pa me kupi.Baci na otpad.Založi vatru…Da kao crni dim odem na nebo. U izlogu stare obućarske radnje,po kišnom danu,na mokrom staklu,ja vidim neznanca.Ne poznajem ga.Gledam i plačem.Ni sam ne…
