Jesen pod noktima i nečujni kovitlac lišćašto se kao mačka vrti oko noguvrate me u srećne parčiće polupanog detinjstva.Isečem se na smešne trenutkekoje sam oprezno birao da me plaše:visoki muškarac sa bledom maskomi kuhinjskim nožem ubio je mnogo devojakai uvek ima nastavaka i drugih ubica i vrisaka.Crna ptica dugačkog kljuna psuje kletve,okrnjeno perje seče hod i podiže pogled,pretnje su stvarne. Neka oštrina u vazduhuhirurški zaseca kožu, ne kao vetar,nema ga u kosi, ne osećam ga u kostimakao nekad i usne zategnute omčomne mogu da izuste ni jecaj, ni smeh, ni…
Kategorija: Autorski kutak
Poezija: ***
Zašto ne spavaš danima, zašto kada zatvoriš oči vidiš zaslepljujuće sunce?Dok gledaš u more, talasi su nekad opasni, nekada mirni.Zašto vidiš ogromne brodove?Da li su to zaboravljena sećanja talasa u kojima plivaš, čoveče?Zašto vidiš visine iznad rivijere i šljaštucave devojke?Želim na plaži jedan čamac, da otplovim daleko u so, da se osuši.Zašto ne zatvoriš oči čoveče, možda ćeš tamo sve videti? Autor: Jovan Mitić Foto: Pinterest
Poezija: Novembar
U boji magle,sa tragom plavim,u toplim nijansama žute,Sa kišama što tišinom slutejoš jedan zalazak crven,U titraju umirućeg lišćai mirisu gole krošnješto u zemlju život vraća,Pod nogama šušti…Novembar.Još jedan.Početku i kraju,rađanju i smrti,svim nedostajanjima znanimponosno prkosii vjetar ga žurno nosiu ovaj gladni dlan… Ili Novembar nosi vjetar? Dobro poznati vjetar… Onaj istiŠto kroz kosu,kožu,ka srcustarom zebnjomvrata do hodnika tajnihdrhtave dušeotvara smjeloi duhove prošle traži…Evo ga, čuje seOd noći glasnijiUspavanku za budne sviraZviždi i reže,silovito miluje oknai ariju pažljivo bira,kao poslednji pozdravsvemu živomKao dočekonome što je davno prošloKao most između dva svijetaIspod…
Poezija: Na kraj sela žuta kuća
Poezija: Svraka sa čiroki frizurom
Sanjaj veliko.Sijaj sjano.Hodaj uspravno,uzdignute glave,Časno.Ne gazi travu.Poštuj prirodu.Vijori zastavom po vetru.Neka to bude pečat tvoje slobode.Ti si naš barjaktar. Ptica te posmatra sa bandere, kao stražar ulice.Ta svraka sa čiroki frizurom prati svaki tvoj pokret.Nemoj da poklekneš.Takvi kao ti se ne predaju.Uzmi veliki kamen i pogodi tu svraku.Pomeri je sa svoje ugodne pozicije.Ispuni svoj cilj.Ne daj da te bilo šta omete.Danas je tvoj dan. Sanjaj veliko.Sijaj sjajno,uzdignute glave,Časno.Samo se to od tebe traži.Da budeš jedan od nas.Jedan od mnogih koji trpi.Slušaj glasove iza sebe,to smo mi.Tu smo za tebe, na…
Poezija: Cigareta za cigaretom
pričala je razumnopričala je tiho ali sam je čuopričala je i pričalarazumeo sam šta govorireči su joj pomalo zapinjale pri dnuotežale su i smočile sesvaki njen glaspotonuo je u vazduhumolila me je da shvatimshvatio samali mi i daljeništa nije bilo jasnoubrzo me je napustilapuna pakla cigareta Autor: Mladen Marković Foto: Pinterest
Poezija: Žar žala
Krste se ruke,ukrštajući nemir,da žar žala u pepeo prekrste,vjerujući da će sa štitom vjeroljubivihrukavica, pejzaž prezira u očima,tugom iscrtanog, da precrtajuu svjetlogoreću misao svježeg vazduha,dok danonoćno traže raznorazne zakrpe,za istrzane neumorne vejavice,koje kroz tijelo u naletima prolaze,na nečujnom platnu vremena,režući rezove.Krste se ruke,ukrštajući nemir,da žar žala u pepeo prekrste. Autorka: Branka Blagojević Foto: Pinterest
Poezija: Tišina
Ćutimo.Na svim jezicima svijetaJednako ćutimo.Poliglote smo.Sve jezike ćutanja znamoJer tuga se jednako izgovaraI jednako razumijeNa jeziku ćutanja.U riječniku tišine isto znači.Imenica.Način.Stanje.Trpljenje.Usud.Naprslina.Ponos.Čekanje.Nedostajanje.Praznina.Tačka.I Kraj.I mjesec je zaćutao.Noć šapatom doziva jutro.Zora je nijema.Novembar kraju hrli.Prvi snijeg se sprema.Hladnoća nas umjesto ruku grli.Mostovi će nas ostati željni.Za rastanke ne treba pasoš.Samo tišina. Autorka: Jelena Kovačev Izvor: Stihoklepka
Književnost kao način postojanja
Na ulasku u dvoranu već ugledah svetla. Nova godina se nije ni bližila, no, toliko ih je bilo da je bljesak mogao (ili trebalo) svakoga da zaslepi. Ulazim. Penjem se stepenicama po mekom, ni manje ni više, crvenom tepihu: čovek bi pomislio da se nalazi u kakvoj raskošnoj palati rokokoa. Kada je prvi utisak takav, znate, postoje dve mogućnosti: ili je svaki detalj važan poput onoga što će uslediti, ili je sve privid, maska onoga što bi trebalo da ubedi, a čiji su temelji poljuljani. O čemu se radilo, kao…
Poezija: Ne budi me
Želim zauvek da te sanjamOvi snovi su sve što imam dok plešemo. Ne budi me… Našao sam te negde duboko u viru nemira , ti si jedini svitac u mraku. Budi tiha kao prolećni vetar, pomiluj sve oko sebe. Ne budi me… Tvoji koraci odjekuju mojim umom, odmotavajući moje misli.Dok ključevi koje držiš bude svaki deo koji je zaključan. Zato ja ne smem da se budim… Neka san bude što dužiBudan ne mogu da izdržimA da ne držim …Snove koje sanjamI kad sam budan i kada spavamI nit koju stvarašPa…
Poezija: ***
8 (iz ciklusa Ekstaze i meditacije) Pesak sa Tasosa, od izmrvljenih samoglasnikavetrova, talasa, galebova, kupača;Pesak sa Tasosa, poput samlevenih orahas medom od sunca i šlagom od morske pene. Hvala ti, Gospode, za ovu gozbu,preobilnu i nepresušnu;Hvala za svako zrno peska,za svaku mrvu na Tvojoj trpezi. Autor: Damir Malešev
