Poezija: Trojica

Vas 

TROJICU

 za svetu Trojicu
kao malo na dlanu vodicu
kao oka zjenicu
čuvam.


U ime oca i sina i svetoga duha
U ime kćeri dopisane, nepismene
u pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenice
krsti se
jedna žena, razdijeljena
na vas trojicu ravnopravnih snaga – 

 Junaci!
neka su vam vazda podignuti barjaci
na tri stuba za kuću davno razoranu 

kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira – 


Nikad vam ništa ne valja.


Da ima žene i kuće bi bilo!
E vuci gorski, šakali moji

da kuća što valja i vuci bi je imali!


Čuvam vas kao knedle u grlu, globus hysterikus
suvi kašalj za bronhije zalijepljen, za ove grudi kokošije
kao tihu smrt, unutrašnje krvarenje.
Trozupca ugriz srcoliki
moja tri gospodara.


Tri kolca zabodena! 


Svaki svoju zastavu raširio. 
Svaki svoju teritoriju zapišao. 
Na ovu ničiju zemlju. Na ovu tuđu večeru. Na ovu guju nevjeru.


Vas tri kraljevska sina 
i najmlađi kraljević, majčin sin, po ugledu na đeda i oca
Tri metka – tri hica
Prvo pa muško! 
Da se zna ko kosi a ko vodu nosi.

E božija ti vjera 
On me je najjače za srce ujeo, za pupak, za dojku s kojom se igrao
treći hitac nije promašio.


Moja tri za sreću 
za Njegoša, 
Andrića i Lalića 
Snahu Anđeliju i njenu so na rane posijanu i korbač svijen oko struka
Nedu trudnu, zaklanu
Aniku ,,Osevapio bi se ko bi me ubio“
– U svakoj ženi čuči đavo
treba ga ubiti batinama ili rađanjem pa ako i to ne pomogne treba ubiti i ženu –


Vas tri zaštitnika, osvetnika, ratnika
jebali ste mi majku!
i za majku i sestru i one od tetaka i strina, zaove i zaovice, jetrve i jetrvice 
Ovo pola ženske glave za sve nas kao jednu cijelu: 

onu žensku tamo joj – ne osvitala!

Jedna glava devet jezika –  s’ kamenom ih svezala!


Vas tri kao tri cvijeta nikla iz pepela
čuvam ja, u temelj uzidana
Gojkovica.


Tri kamena: oca
na jeziku, muža
na srcu
i na pupku sina.
Tri za tri stuba žene na kojoj počiva kuća –
Neka vam je vječna!

Autorka: Katarina Sarić

Related posts

Leave a Comment