Kategorija: Autorski kutak

Proza: Početak

Administrator

Život počinje onog trenutka kad otvoriš oči i ugledaš maleni komadić svijeta oko sebe.  Ne zanimaju me znanstvene, filozofske, vjerske i ine rasprave. Što se mene tiče, život počinje kad otvoriš oči.  Iako sam službeno došla na svijet tog ljeta ’57e, moj život je počeo u proljeće ’75e. Za početak, moram vam nešto reći o bojama. Nije svaka boja zaslužila to ime. Ako postoji ijedna koja može časno nositi taj naziv, to je zelena. Zelena je boja mladosti, novih početaka, života samog. Večer maturalne zabave ljeta gospodnjeg 1975e. Toj večeri…

Poezija: Bura

Administrator

Ponovo sam na morepobjeglada žive ranenagrize mi soda mirišljave daneprodam za bolponovo sam talasimašapnula da me vodeponovo sam umornimalasimavesla kupila da idudo horizonta da u mrežuhvataju slobodeponovo sam pregrizlapogani jezikdavno ispod njegatvoje ime sakrilapa kad sam na pučiniprocijenila riziksred bure sam najednomraširila krila. Foto: Pinterest Autorka: Aleksandra Vujisić

Poezija: Kamena pesma

Administrator

Odlepio sam zidove kako bih video tvoje kostikako se prepliću u zagonetku usporenim pokretimakoji me odvode na pogrešan put. Pepeljasti mačak, čuvar ulice, nadrkano me gledadok prolazim pored kamenih zidova. U toj ulici izgubio sam noć. Iza metalnih zelenih vrata,dok sedim u ćošku,razmišljam o prolaznosti Ulazim u područije izuzetnih odlukada se izbavim iz stanja ravnodušnosti Izlupao sam misli čekićem za mesone bih li shvatio suštinu izrečene istinekoja boli kao žučna kesa Na zidu visi izrezbarena slikanapunjena bojom.Na njoj devojčica krvavog nosačuči na zelenoj travi Čovek sa litice viče:Gladan sam života.…

Baltizmi 2: Neko nam je ubio knjigu

Administrator

Gledala sam ih svaki dan kako prolaze na putu do škole, a ponekad su i oni gledali u pravcu izloga. Mrzim kič, ali u izlog sam uvijek postavljala najšarenija izdanja. To ih je vjerovatno privlačilo i činilo mi se da su svaki dan za korak bliže. S proljeća sam počela da ostavljam vrata otvorena, da cirkuliše vazduh. Od klime bih samo kihala, tako da je ovo bila bolja opcija. Sjećam se da sam čitala Pesou kada sam ih čula kako razgovaraju. -Aj ti pitaj, aj… -Aj ti pitaj, ja ću…

Poezija: Kako si prošlosti

Administrator

Kako si prošlosti?Imaš li ti smelosti? Kada sećanjem krivudamo,a ono se boji,da žmureći se s njim kotrljamojer zbog tebe zaboravljeno postoji. Kako si prošlosti?Imaš li ti milosti? Kada si olako zavladalaljudskim uspomenama,i negde iza svirepog stabla,sadablediš ih novim danima. Kako si prošlosti?Zaljubljena li si, prošlosti? Kadasi nam čvrst žig,obraze sklanjaš,davnim ljubavnicima nas činiš.Alinikada ne prilazi mi blizu,idi od menei tadau korake mi gazikadabudućnost šetamo. Foto: Pinterest Autorka: Sofija Shalabieh

Proza: Miš u kuhinji

Administrator

Sve se teže živi. Ne može čovek da izađe na kraj samo sa jednom malom penzijom. Otkad je Bogoljub umro, bog da mu dušu prosti, primam 70% njegove penzije, ali to nije mnogo više od one moje. Cene divljaju, a u stanu svako malo treba nešto da se popravlja. Ni ja nisam ništa bolja – i meni često treba novca za lekove i preglede. Srećom, kad se Sanja sa porodicom odselila u Nemačku, ostao je njen stan, na lepom mestu, na Vračaru. Žao mi je što se ne viđamo često…

Poezija: Neriješena

Administrator

Pjesma Tuizmeđu dvije nepoznatenastanila se jednačina bez načinaJednočinka našeg stradanjaodigranana neriješenoDrama bez raspleta Tusam ti stala na crtulopta dobačena niotkudaVatra posred studavječita peripetija Tugdje igrali smo na skorOsvojili sve svjetove skorozvijezde dotaklipa se spotakliJa još lutamhroma bez oslonagdje ni zore ni ćuka Tugdje igrali smo Aske i vukaDotakli pravi životu zenita žaropečiniuobičajeno odsutan u kolotečiniGdje udarali smo penalena žvale na vječito neriješenoodriješenih rukuZavezanih u mukučvoru torizmeđu žice i pištaljkeGdje nam je zazvonilotlačilo pa ozračilomjesto pod suncemnad vrhuncemtek da bi nas spržiloDo kojeg smo odrali stopalaod aspere do astrezarad par zvjezdanih…

Proza: Dobro došli u Hedoniziju

Administrator

Jedan džemkast čova srednjih godina, sa povelikm podbratkom u bordo plisanom odelu i leptir mašnom u istoj boji sa belim sitnim tufnicama, stajao je, uspravan ponosito, na ulaznoj kapiji od čistog zlata. Oči male, žmirkale su, prelećući čas na jednu čas na drugu stranu, tražeći potenicijalnog kandidata kome bi poželeo dobrodošlicu u carstvo prestiža i glamura. Stajao je tako ispred kapije, ravnodušno udarajući u doboš, uzvikujući, sa posve eklektičnim entuzijazmom, koji je bio u suprotnosti sa njegovom pojavom: „Dobro došli u zemlju Hedoniziju. Ovde ćete naći oduška za sva vaša…

Proza: Reči su menjale smisao

Administrator

Želeo sam da napišem knjigu, knjigu veću od svih, Bibliju, Kuran i Talmud zajedno. Ona će biti sva mudrost ovog  sveta  na jednom mestu. Ali kako početi. Kako sve to oblikovati  u celinu. Krenuo sam sa romanom, ali nije išlo. Isto je bilo i sa pričom. Onda sam ispevao pesmu, imala je  samo tri stiha. Ali od nečega se moralo  početi. Pesmu sam širio, i  postajala je priča. Priča je imala svoje tokove kao reka i počela se račvati na sve strane,  čineći pravi roman.  Roman sam  pisao kao testament,…

Poezija: Kada odem

Administrator

kad jednom odem u svitaj zorei tuga naglo ureže borepod okom koje suzu će kriti topao vjetar nek’ za mnom dunei šumom lišća okine strunešto u avliji neće me biti ko će da pušta svežanj balonada lete visoko do avionadok kao lađa plovi nebom prestaće pjesma ptica na graniko će u suton da ih nahraniizmrvljenim, starim hljebom otac sa čašom će u duetukao da nikog nema na svijetuu hladu loze da samuje ponekad u snu ime mi zvatii niko drugi do stare matineće znati šta mu je a njoj u…

Poezija: Indigo

Administrator

Gledam tvoj lik na papiruDocrtavam ti oči , usta i nosHoću da te preslikam na miruKako ustaješ u mantilu i bos…Gledam tvoje telo na listu sveskeDocrtavam ti rame , prst i noguHoću da te precrtam dok tišine ćute nebeskeKako odlaziš ka zidu i maziš stonoguGledam tvoje oči na hartiji od svileDopisujem ti ime moje na njimaHoću da ih preslikam kao da nikad nisu crne bileUstaješ i treseš peškir po prozoru od limaGledam tvoju kosu kako tamno sjajiDopisujem joj oblak iznad glavePratim korake tvoje po traviKažeš mi da te svi ostave…Preslikavam…