Proza: Kod Kice, u kafani

Izašao sam u kafanu, često čujem kada pozovem nekog od ortaka na mobilni telefon i pitam ga gde je. U duhu te rečenice i ja sam jednog jutra, hodajući unazad ušao napolje iz kuće, hodao unatraške ulicama, izašao Kod Kice u kafanu i tada sam, konačno, ispred sebe ugledao vrata. Atmosfera obična jutarnja: Džemo, na vrhovima prstiju leve ruke, iznad glave okrenute prema podu, drži ancer sa rakijom i kafama i hoda po plafonu. Još uvek čujem zvuk njegovih martinki. Za jednim od stolova, sedi on – i to lično!, profesor Boris Bratina koji nikada pre toga nije bio u Ivanjici, pa ni tad.

Bratina, kao i uvek, pije viljamovku, puši pljugu i gricka pohovani kačkavalj sa malo majoneza preko. Sedam polako, naravno na stolicu, za njegov sto, uživajući društvo uvaženog gosta, domaćina u ovom slučaju. Naručujem bokal loze i dupli espreso bez mleka, za koji se zna da ne postoji (kao ni pohovani kačkavalj) na ovom mestu. Domaća kafa isključivo. Džemo, sa minđušom u uhu, onako, kao sa neba, spušta bokal loze na naš sto i govori: Espreso ćeš morati malo da sačekaš. Opušteno, kažem. Džemo skida desnu martinku, zavlači ruku u nju i traži nešto po njoj.

Ubrzo izvlači na jutarnje svetlo, lepu šolju za espreso i povraća u nju kafu koju je popio ne gde pre posla. Prilazi mi i kaže: Izvoli, momak, i ja mu se srdačno zahvaljujem. Espreso je povraćen fino, mada sadrži tragove mleka. Međutim, kad nema kiše dobar je i grad, kažu meštani varošice. Budući da je profesor Bratina doktor filozofije razgovor je površan i prost. Čovek je shvatio suštinu i ne voli da mudruje bez potrebe.

Videvši da se umnožavam i da me ima svuda više nego što treba, naročito za jednim stolom, iza zida, u drugom delu kafane, profesor Bratina, ne bi li me vratio sebi u sebe, postavlja mi jedno sužavajuće zenonsko pitanje: Ako je Zemlja u prostoru, u čemu je prostor. I stvarno, vraćam se sa mnogih mesta bistre savesti i mirnoga srca. Jedino ne ustajem sa one stolice, iz drugog dela kafane, gde verujem da i dalje sa njom za stolom sedim.

Foto: Pinterest

Autor: Dejan Kolarević

Related posts