Proza: Srećna žena

Ti si slika i prilika savršene žene. Obrazovana si, rečita, duhovita i uvek nasmejana. Taj osmeh nosiš kao bundu. Kao čizme, haljinu, šminku ili rukavice. Kao sliku koju si o sebi naslikala. Nikad ne izlaziš iz kuće pre šminkanja, antidepresiva i kafe. Nikad ne bi priznala da imaš te rituale. Naglašavaš svoju sreću pred svima, uvek, uvek. „Srećna sam…“ „Ja sam stvarno ispunjena žena. Srećna sam u svojoj koži“ – Govoriš to naglašavajući reč; „srećna“ Kao mantra, kao bunda, kao šminka i ta sreća te prati kao tvoja slika. Kao…

Proza: Krik

Da pišem ili da vrisnem? Ja te volim, volim. Ja te očajnički volim bijedna ženo! Dala si mi tračak nade, dala si mi mrvu sreće, samo malčice nade, i ja te, eto, već volim. Volim te toliko da bih za tebe u trenu i život dao. A vidi tebe! Smiješ se mojoj  nesreći. Ti prokletnice, ti bijedna ženo koja si me nasamarila. Proživio sam život s tobom, a zar će zauvijek sve ostati samo u mislima? Rodila si mi djecu, ti bestidnice… Ali nikada neću vidjeti njihove male obraze, nikada…

(Od)Mera(vanje) ženskog bića – Korunovićeva „Valerie“

      Naslov pesme dovoljno je jasan i za neupućenijeg čitaoca jer je očito u pitanju žensko ime. Pored toga, nezaobilazan je činilac sugestivni etimološki eho romanskih i ostalih jezika u kojima je jedna od pregršt varijacija upravo ime Valeri, koje obično sugeriše osobine snage, jačine, hrabrosti. Iako semantički implikativan, naslov je, ipak, nedovoljno instruktivan kao žarišna tačka tumačenja, posebno što se između naslova i same pesme nigde u tekstu ne uspostavlja dalja veza. Tu ulogu interpretativnog žarišta imaće veoma istančana i neobična figurativnost Korunovićevog poetskog jezika u vidu sličnih…