Proza: Krik

Da pišem ili da vrisnem? Ja te volim, volim. Ja te očajnički volim bijedna ženo! Dala si mi tračak nade, dala si mi mrvu sreće, samo malčice nade, i ja te, eto, već volim. Volim te toliko da bih za tebe u trenu i život dao. A vidi tebe! Smiješ se mojoj  nesreći. Ti prokletnice, ti bijedna ženo koja si me nasamarila. Proživio sam život s tobom, a zar će zauvijek sve ostati samo u mislima? Rodila si mi djecu, ti bestidnice… Ali nikada neću vidjeti njihove male obraze, nikada…