Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…
Oznaka: poezija
Poezija: Zalogaj
Zalogaj tuge,jedan samo. Ustala sam jutros gladnavina, muzike, boje i sunca,kod tebe je drugačije, na tvojojstrani sigurno sve od obilja grca,a previše je puta rečeno:hvala, ne treba,ne brini, samo putuj, doviđenja,ne bih mijenjala svoje sivilo zatvoja šarena snoviđenja. Zalogaj tuge,jedan samoi jedna ljuta za put. Zaspaću noćas sita mirisa,riječi, slika, dalekih dana,ti ćeš zaspati nekako srećnije,ruke ćeš širiti poput grana,a tvoja krošnja neće šuštatikad s jeseni nekakvi vjetrovi krenu,tvoji će korijeni svuda štrčati,za ljubav tvoju i ljubav njenu. Zalogaj tuge, jedan samo,i jedna ljuta za put.Daj, nasmij se jednom,ne budi…
Poezija: Za Uspavanog Vječitog Dječaka
U vrtlogu utrobeBorbe.Ne znam koji po redu dan…Možda dan i ne postoji,Možda je i vrijeme stalo,Možda me ništa i ne boli?Umišljam i to maloZnakova živosti što kroz mene teku.Čekam.I čekam…Tražim nadu neku.Malo dobro.Udah.Čekam glupavi znakDa je sve u reduI da je život lak,I da dobiješ tačno onolikoKoliko si u stanju da nosiš,I gdje “biti jak”nije pitanje izboraNegoJedini PutKojim se Mora,Uz raspeće,i kolaci čavle…Na kraju koga vidiši anđele i đav’le!U vrtlogu utrobe…Borbe.Budne.Misli su tihe.I čudne…ZaUspavanogVječitogDječaka… Autorka: Jelena Kovačev
Poezija: Spoznaja
Poezija: Trojica
Vas TROJICU za svetu Trojicukao malo na dlanu vodicukao oka zjenicučuvam. U ime oca i sina i svetoga duhaU ime kćeri dopisane, nepismeneu pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenicekrsti sejedna žena, razdijeljenana vas trojicu ravnopravnih snaga – Junaci!neka su vam vazda podignuti barjacina tri stuba za kuću davno razoranu kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira – Nikad vam ništa ne valja. Da ima žene i kuće bi bilo!E vuci gorski, šakali moji da kuća što valja i vuci bi je imali! Čuvam…
„Herostratov asistent“ Aleksandra Ćukovića
Knjiga poezije „Herostratov asistent”, čiji je autor Aleksandar Ćuković, upravo je ugledala svjetlost dana u izdanju Udruženja književnika Crne Gore. Djelo se sastoji iz tri ciklusa: „Usavršavanje varke”, „Istorija u denima” i „U čokoladi spava smrt”, a svoje impresije o Ćukovićevoj poeziji iznose čuveni pjesnici i kritičari: Pero Zubac, Jana Aleksić i Gojko Božović. „Tajnovita sažetost i škrtost u rasipanju reči pleni u poeziji Aleksandra Ćukovića. Vraćao sam se na naslove pesama: ‘Povoljnosti’, ‘Rumunski zbjeg’, ‘Plaćeni termin’, ‘Fokus’, ‘Slobodan pad’, ‘Zanesenjak’, ‘Ako trepneš, pašću’, ‘Nagon’, ‘Komšiluk i smrt’. Čitao ih…
Poezija: O lijepom
Daću sve što imamSamo mi ne dirajtedušne škrinje.One su samo moje!Jednom sam prosula“bisere pred svinje”I od tada ih samona srčana vlakna vijenim.O srećama ćutim,Tako lijepo ćutim…Najglasnije na svijetuih samo sebi šapnem.Svaki dan po jednu srećuNa ovaj poderan dlan kapnem,Kao čarobni melemKoji puknuto zacijeli,Kao crveno kad se prospena snijeg bijeliPa svako sivilo na tren oživi.U svakom uglu sebenosim toplinuI grumen ljubavi.Neslućene ljepote nosim!Glupava radostNa još gluplje stvariiz mene vrca.Znate li da u meniUvijek kucaju dva srca?Kad jedno umreDrugo ga smijeni.Beskraj je neba,morai plavog u meni!Svijetu sam ukralaSve Suncokrete i Sunca,U sebi…
Poezija: 21. 10. 1941.; Recite nam…; Sadašnjost
21. 10. 1941. Da su imali krilaTog crnog oktobraKada su smrti gledali u očiČeta đakaNa nišanu okupatorahrabro u reduSpremni da smrt umestoŽivota provedu Recite nam… Recite namKako da živimoČemu da se divimoŠta da pišemoKako da dišemoKoga da volimoKome da se molimoŠta će bitiKad nam ućutkaju misliOduzmu osećanjaI narede da živimo Sadašnjost Kupićemo budućnostProdaćemo sebeI snoveIzdaćemo sadašnjostZa ideale bolje Autorka: Dajana Đurić Foto: Pinterest
Poezija: Neznanac
Kada izađem iz tela,pobegnem od sebe trčećim korakom.Tražim neku drugu kožu da me primi,da se srodimo ipostanemo bliski.Jer ja sa sobom nisam dobar. Boli me telo,razum mi puca u glavu…To je trenutak kada svoje napete žileprikačim na žičaru,pa se vozim danima…Dok ta krtost ne pukne na pola.Jedan deo ulažem na piće,drugi na spavanje. Izlažem sebe kao tupi predmetna aukciji…Možda se neko zajebe,pa me kupi.Baci na otpad.Založi vatru…Da kao crni dim odem na nebo. U izlogu stare obućarske radnje,po kišnom danu,na mokrom staklu,ja vidim neznanca.Ne poznajem ga.Gledam i plačem.Ni sam ne…
Poezija: Oskar za melanholiju
Jesen pod noktima i nečujni kovitlac lišćašto se kao mačka vrti oko noguvrate me u srećne parčiće polupanog detinjstva.Isečem se na smešne trenutkekoje sam oprezno birao da me plaše:visoki muškarac sa bledom maskomi kuhinjskim nožem ubio je mnogo devojakai uvek ima nastavaka i drugih ubica i vrisaka.Crna ptica dugačkog kljuna psuje kletve,okrnjeno perje seče hod i podiže pogled,pretnje su stvarne. Neka oštrina u vazduhuhirurški zaseca kožu, ne kao vetar,nema ga u kosi, ne osećam ga u kostimakao nekad i usne zategnute omčomne mogu da izuste ni jecaj, ni smeh, ni…
Poezija: ***
Zašto ne spavaš danima, zašto kada zatvoriš oči vidiš zaslepljujuće sunce?Dok gledaš u more, talasi su nekad opasni, nekada mirni.Zašto vidiš ogromne brodove?Da li su to zaboravljena sećanja talasa u kojima plivaš, čoveče?Zašto vidiš visine iznad rivijere i šljaštucave devojke?Želim na plaži jedan čamac, da otplovim daleko u so, da se osuši.Zašto ne zatvoriš oči čoveče, možda ćeš tamo sve videti? Autor: Jovan Mitić Foto: Pinterest
