Poezija: Novembar

U boji magle,sa tragom plavim,u toplim nijansama žute,Sa kišama što tišinom slutejoš jedan zalazak crven,U titraju umirućeg lišćai mirisu gole krošnješto u zemlju život vraća,Pod nogama šušti…Novembar.Još jedan.Početku i kraju,rađanju i smrti,svim nedostajanjima znanimponosno prkosii vjetar ga žurno nosiu ovaj gladni dlan… Ili Novembar nosi vjetar? Dobro poznati vjetar… Onaj istiŠto kroz kosu,kožu,ka srcustarom zebnjomvrata do hodnika tajnihdrhtave dušeotvara smjeloi duhove prošle traži…Evo ga, čuje seOd noći glasnijiUspavanku za budne sviraZviždi i reže,silovito miluje oknai ariju pažljivo bira,kao poslednji pozdravsvemu živomKao dočekonome što je davno prošloKao most između dva svijetaIspod…

Poezija: Svraka sa čiroki frizurom

Sanjaj veliko.Sijaj sjano.Hodaj uspravno,uzdignute glave,Časno.Ne gazi travu.Poštuj prirodu.Vijori zastavom po vetru.Neka to bude pečat tvoje slobode.Ti si naš barjaktar. Ptica te posmatra sa bandere, kao stražar ulice.Ta svraka sa čiroki frizurom prati svaki tvoj pokret.Nemoj da poklekneš.Takvi kao ti se ne predaju.Uzmi veliki kamen i pogodi tu svraku.Pomeri je sa svoje ugodne pozicije.Ispuni svoj cilj.Ne daj da te bilo šta omete.Danas je tvoj dan. Sanjaj veliko.Sijaj sjajno,uzdignute glave,Časno.Samo se to od tebe traži.Da budeš jedan od nas.Jedan od mnogih koji trpi.Slušaj glasove iza sebe,to smo mi.Tu smo za tebe, na…

Poezija: Žar žala

Krste se ruke,ukrštajući nemir,da žar žala u pepeo prekrste,vjerujući da će sa štitom vjeroljubivihrukavica, pejzaž prezira u očima,tugom iscrtanog, da precrtajuu svjetlogoreću misao svježeg vazduha,dok danonoćno traže raznorazne zakrpe,za istrzane neumorne vejavice,koje kroz tijelo u naletima prolaze,na nečujnom platnu vremena,režući rezove.Krste se ruke,ukrštajući nemir,da žar žala u pepeo prekrste. Autorka: Branka Blagojević Foto: Pinterest

Poezija: Tišina

Ćutimo.Na svim jezicima svijetaJednako ćutimo.Poliglote smo.Sve jezike ćutanja znamoJer tuga se jednako izgovaraI jednako razumijeNa jeziku ćutanja.U riječniku tišine isto znači.Imenica.Način.Stanje.Trpljenje.Usud.Naprslina.Ponos.Čekanje.Nedostajanje.Praznina.Tačka.I Kraj.I mjesec je zaćutao.Noć šapatom doziva jutro.Zora je nijema.Novembar kraju hrli.Prvi snijeg se sprema.Hladnoća nas umjesto ruku grli.Mostovi će nas ostati željni.Za rastanke ne treba pasoš.Samo tišina. Autorka: Jelena Kovačev Izvor: Stihoklepka

Poezija: Ne budi me

Želim zauvek da te sanjamOvi snovi su sve što imam dok plešemo. Ne budi me… Našao sam te negde duboko u viru nemira , ti si jedini svitac u mraku. Budi tiha kao prolećni vetar, pomiluj sve oko sebe. Ne budi me… Tvoji koraci odjekuju mojim umom, odmotavajući moje misli.Dok ključevi koje držiš bude svaki deo koji je zaključan. Zato ja ne smem da se budim… Neka san bude što dužiBudan ne mogu da izdržimA da ne držim …Snove koje sanjamI kad sam budan i kada spavamI nit koju stvarašPa…

Poezija: Posvete sećanja bude

Kako da čitam Stepskog vukakad posvetu tvojaispisala je ruka Od prve stranicedalje ne idem,kroz rukopis vidim lice tvoje,a pitam se da li smemčitati između redova,simboliku tražitikod svakog slova Maših se za Frankenštajna,znala si šta je tog romana tajna –čudovište stvorila je Merimužem nadahnuta –a ti si meni u zimskoj idilipoklonila roman o zveri,posveta je stala u red jedan,život da počnem življenja vredan Sve te knjige, sećanja, uspomene… Zašto li su reči Ostrovskogabile meni namenjene? Da l’ si htela reći da sik’o čelik čvrstai da će mi biti potrebnavolja, snagada te…

Poezija: Ne voliš me

Rekla si: “Odlazi!Više te ne želim pored sebe!”Ja sam te poslušao.Seo sam u auto.Auto ostavlja uljani trag,samo ga prati i doći ćeš do mene.Ako budeš želela.Znam da nećeš.Samo kažem… onako.Makazama sam odsekao kosu.Pobacao sam je po putuda možeš lako da me nađeš.Ali ti ne želiš to.Skalpelom sam isekao svoje telo –stomak, ruke, noge…kako bi mogla da pratiš tragove krvi.Da me nađeš.Da me voliš.Ali ti ne želiš to.Plačem.Za sobom ostavljam mokre tragove.Prati ih i – doći ćeš do mene.Samo požuri da se ne osuše.Ali ti ne želiš to.Moja ušna školjka je…

Poezija: Simfonija komedija

Lepo su uredili park. Više zelenila,više čitavih klupa, buja više cveća.Drveće je šaroliko i gusto i zrači životom.Vetar se teško provlači,pravi klasičnu muziku u krošnjama,lišće pleše, ali ne otpada lako.Ima i više ptica, golubova gotovonegovanih i onih blentavih, raščupanihkoje stari ljudi hrane. Tu su i veselivrapčići koji nežno cvrkuću i skakućuna komično tananim nožicama.Čisto je i nema puno beskućnika,ljudi šetaju pse u raznim bojama,deca se igraju i ciče. Povremeno seodržava mali sajam cveća. Cvećatako raznovrsnog da odišetoplina, jača od srca punokrvne zvezde imiris, opojan i isceljujući, mirisraja. Kada god prolazim…