Poezija: Izvod iz matične knjige rođenih

Rodila sam se pod crvenom zvijezdom
a rasla
zagledana u onu Mikinu plavu

Nije trebalo da ih lovim strasno
/zvijezde/
već da gledam preda se
Nisam tada znala da sama ću sama postati najveći neprijatelj
besportfelj
oka zgasla

Zatočenica u
bijelim kočijama što preko polja jezde
da će se kola svaka
na meni slomiti
i svaka me rđa nagristi

Trebalo je da izučim diplomatiju
nabubam neku taktiku
nabacim blaziran kez
disjunkcije ekskluziv
/ili da se makar zavučem u mišju rupu/
dok sve ovo prođe
glas se kiča i zatrovane krvi stiša
pa da s bezbjedne udaljenosti iscrtavam maršrutu
puta
u kokošijim kostima
u graškama
na čija isturena mjesta još samo moja tvrdoglava priroda juriša

Trebalo je da izučim geografiju
ili barem strane svijeta
da odaberem
/zlu ne trebalo/:
ili – ili
bili – ne bili
jadni
gladni
paradni
pa kome bi šta zapalo

Oduvijek su me ispitivali
čija sam

-mamina ili tatina?
za koga sam
partizane il’ četnike?
Ruse ili Amere?
Djevojčice il’ dječake?
Sir ili meso?
/burek/

Odgovarala sam uvijek prkosom
tek
da se oglasim prisustvom
da ni sa sobom nisam načisto
da glavu nosim na tankoj niti za tijelo prikopčanu
da je samo srećnim okolnostima
Darvinova teorija i na meni potvrđena

Trebalo je da budem umiljato jagnje
koje dvije majke sisa
kad već ne zna da bleji
a kamoli okači zvono predvodnika

Trebalo je da budem bilo što
/makar nešto, taman i svašto/

Samo ne da govorim istinu
nisu te uši bile spremne da je čuju
kao što nisu ni sve ovce crne u mraku
crna je još crnja
/ako ima kuda/
da ni sebi ne umijem pomoći
a svijet bih da mijenjam cijeli

Rođena sam u zlovrijeme
u neko mrtvo poluvrijeme
zaglavljeno
trinaesto prase nepodojeno

/A mogla sam biti bilo čija/
u doba koje je iskopavalo povampirene idole ispod praga
a čiste bisere guralo pod tepih

Ja napisala sam prvi stih
a već epitaf

Ne sluteći da sebi sam najveći neprijatelj
besportfelj

– da biću bolja od njih
da ostaću ničija –

Autorka: Katarina Sarić

Foto: Pinterest

Related posts